Kad te u “uređenoj državi” reketare HBOR, Općinski sud i ZK odjel – nema ti spasa!
Sudsko-korupcijski scenarij u Dugom Selu koji nadmašuje i slavnog Hitchcocka
Posljednjih dana zgražamo se nad vijestima u kojima se ponavlja priča oko kredita Hrvatske banke za obnovu i razvoj koji su isplaćeni Agrokorovim tvrtkama lošeg boniteta. Naglasak Vlade Republike Hrvatske, ministra Zdravka Marića i HBOR-a redovito je na spašavanju radnih mjesta, spašavanju proizvodnje, pa makar to spašavanje imalo i vrlo visoku cijenu koju u konačnici plaćaju građani Republike Hrvatske obzirom da je HBOR državna banka koja na svjetskom tržištu dobiva povoljne kredite a za uzvrat jamči državnim obveznicama. Manjak nastao nevraćenim kreditima koje je isplatio HBOR – najčešće pada na leđa hrvatskog naroda povećanjem nameta kojima se naknađuje gubitak u državnoj blagajni. Puno se puta u javnosti govorkalo i o privilegiranim klijentima HBOR-a, pa među malim, manje poznatim poduzetnicima kruži priča da je kredit HBOR-a nemoguće dobiti ukoliko u HBOR-u nemaju neku „jaku vezu“.
Reketarenje u režiji Uprave HBOR-a i sudaca
I dok s jedne strane neki poduzetnici dobiju povoljne HBOR-ove kredite po kratkom postupku, uz suglasje i odobrenje tri člana Uprave, drugi muku muče s ovrhom HBOR-a jer se nad njima utjeruje dug koji ne postoji. Ministar Zdravko Marić ostao je doslovno zapanjen na informaciju da postoji stranka koju HBOR doslovno reketari, i naplaćuje joj nepostojeći dug. Da bi se takvo što moglo realizirati potrebna je koordinacija između Pravne službe HBOR-a, Uprave HBOR-a i sudaca, u ovom slučaju razriješenog suca Arnolda Čade, i sadašnjeg suca Ivana Matančevića ali i svih ostalih dionika vlasti, obzirom da se ova priča sustavno od strane institucija zataškava, neprekidno kršeći zakone na štetu nedužnika.
Kad su povratnici iz Njemačke, Nada Landeka i njezin suprug, uložili više od 2.000.000 DEM u proizvodno poduzeće u Dugom Selu mislili su da je Hrvatska pravna država u kojoj je privatni kapital zaštićen, ali gorko su se prevarili…..
Još od 2000 godine na svojoj koži osjećaju da pravo i pravda u Hrvatskoj nisu u srodstvu, da za privilegirani sloj zakoni nisu ni potrebni, a da za njihovo kršenje takvi ni ne odgovaraju.
Vođenje dva z.k. uloška za istu nekretninu!
Kada su povratnici iz Njemačke, Nada Landeka i njezin suprug uložili novac zarađen u Njemačkoj, preko 2.000.000 tadašnjih njemačkih maraka, u proizvodno poduzeće u Dugom Selu, koje je u periodu od 1998-2003. godine zapošljavalo nešto manje od četrdeset radnika, i koje je bilo vlasnik atraktivne nekretnine veličine 21.000 m2 građevinskog zemljišta sa halama u kojima se obavljala proizvodnja za izvoz, mislili su da je Hrvatska pravna država u kojoj je privatni kapital zaštićen, i da je ovdje prioritet poticanje i zaštita gospodarstva. Upravo zato su s gorčinom pratili vijesti oko Agrokora i dodjele im poticajnih (nepovratnih sredstava), jer su na žalost, još od 2000 godine na svojoj koži osjetili da pravo i pravda nemaju ništa zajedničko, a da za privilegirani sloj u Hrvatskoj zakoni nisu ni potrebni, dok za kršenje zakona takvi niti ne odgovaraju.
Pogrešna identifikacija nekretnine koju ovršuje HBOR i vođenje dva z.k. uloška za istu nekretninu
Ovi povratnici iz Njemačke su naime svoj privatni novac uložili u tvrtku Liston d.o.o. koja je 2000 godine od društva Parkant d.o.o., vlasništvo Antolković Velimira, kupila nekretninu označenu kao k.č. br. 824/3 i k.č. br. 824/5 upisanu u z.k. uložak 31 k.o. Dugo Selo II. U trenutku upisa prava vlasništva u zemljišne knjige na nekretnini je bio upisan teret Čakovečke banke u iznosu od 900.000 DEM Parkantovog kredita koji je sklapanjem Ugovora o kupoprodaji podmiren, i kredit Privredne banke u iznosu od 300.000 DEM koji je isto isplaćen i za koji je banka izdala Brisovno očitovanje. Međutim, nakon sklapanja ugovora o kupnji nekretnine otvara se Pandorina kutija iz koje i danas iskaču brojna iznenađenja do sada neviđena na hrvatskoj pravosudnoj sceni. Sudac Arnold Čada istovremeno sa donošenjem Rješenja o uknjižbi prava vlasništva u korist trgovačkog društva Liston d.o.o., donosi i Rješenje kojim odobrava upis založnog prava u korist Hrvatske banke za obnovu i razvitak za kredit koji je davne 1991. godine društvu Parkant d.o.o. odobrio Fond za razvoj iz svoje nepresušne kasice prasice koja je služila za punjenje džepova privilegiranima. Antolković Velimir, osnivač i direktor trgovačkog društva Parkant d.o.o. očito je pripadao toj privilegiranoj skupini, s kojom je vrlo jednostavno i lagodno mogao dogovoriti baš sve. Tako su te davne 1991. godine za nekretninu u društvenom vlasništvu na kojoj je kao korisnik bilo upisano Exportdrvo, koja je u zemljišnim knjigama bila označena kao k.č. br. 1579/1, k.č. br. 1579/2, k.č. br. 1579/3, k.č. br. 1579/4 i dr. upisana u z.k. uložak 11 k.o. Dugo Selo, osmislili uz pomoć djelatnika Katastra i Suda u Dugom Selu posebnu katastarsku česticu koja u zemljišnim knjigama nije bila upisana i koja je označena kao k.č. br. 824, sve kako bi premostili zabranu propisanu Zakonom o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu (NN 61/91) a koja je branila opterećenje i otuđenje nekretnina u društvenom vlasništvu.
Brojni akteri sudsko-korupcijske priče
Koordinatori tih akcija bili su Marko Župan, koji je u ime Exortdrva potpisao Ugovor o kupoprodaji nekretnine Parkant-u, iako je ista bila društveno vlasništvo a prodaja takvih nekretnina zakonom zabranjena, pravnik Stanko Šarac tadašnji zaposlenik Exportdrva, Velimir Antolković direktor Parkant-a i direktor Fonda za razvoj Jurica Pavelić. Upravni odbor Fonda za razvoj je na temelju Ugovora o kupoprodaji sklopljenog između korisnika društvenog zemljišta Exportdrva i Parkant d.o.o. odobrio dva kredita, prvi od 09. prosinca 1991. godine na temelju odluke direktora Fonda Jurice Pavelića, koji je isplaćen po Ugovoru o kreditu br. 2/92 od 10.01.1992. koji je sklopljen između Privredne banke Zagreb i Parkant d.o.o. na iznos od 22.132.807 dinara protuvrijednost od 402.414,70 DEM, i drugi, odobren na temelju odluke direktora Fonda Pavelića dana 18.06.1992. godine isplaćen od strane Hrvatske razvojne i izvozne banke d.d. Zagreb, potpisan po Branki Ivančić na iznos od 400.000 DEM. Na temelju odluka Fonda za razvoj i prijedloga Parkant d.o.o. pred Općinskim sudom u Dugom Selu načinjeni su Sporazumi, I-1/92 od 02. siječnja 1992. godine kojim se radi osiguranja potraživanja vjerovnika Fonda za razvoj popisuje (nepostojeća) nekretnina k.č. br. 824 upisana u z.k. uložak br. 11. i 3537 k.o. Dugo Selo. Vjerovnik popisom stječe pravo namirenja na nekretninama. Na jednak način načinjen je i Sporazum broj I-523/92 od 23. srpnja 1992. godine kojim se radi osiguranja potraživanja u iznosu od 400.000 njemačkih maraka popisuje (nepostojeća) nekretnina u vlasništvu dužnika (Parkant d.o.o.) k.č. br. 824 upisana u z.k. uložak 11 k.o. Dugo Selo. Oba Rješenja o osiguranju donijela je sutkinja Rosanda Topalušić. Dužnika Parkant d.o.o. zastupao je punomoćnik Stanko Šarac, diplomirani pravnik, tadašnji zaposlenik Exportdrva.
Znaju li suci Općinskog suda u Dugom Selu što rade?
Da je upitno znaju li uopće suci Općinskog suda u Dugom Selu što rade, ali isto tako i referenti Zemljišno knjižnog odjela Dugog Sela, dokazuje niz materijalnih dokaza: u zbirci isprava postoje dva Prijavna lista, jedan ispravan iz lipnja 1996. godine kojim su nekretnine označene sukladno upisu u zemljišne knjige u z.k. ul. 11 k.o. Dugo Selo, ali i Prijavni list načinjen po istom geodetu Alojzu Pergaru koji tek 1996. godine dostavlja u zemljišne knjige parcelaciju za katastarsku česticu 824 koja nikada prije nije bila upisana u zemljišne knjige u z.k. uložak 11 i z.k. uložak 3537 k.o.. Dugo Selo, dok z.k. uložak 31 k.o. Dugo Selo II nije ni bio otvoren.
Sudac Arnold Čada donosi u lipnju 1996. godine Rješenja Z-884/96 i Z-885/96 iz kojih je vidljiv slijed upisa u zemljišnu knjigu i opis katastarskih čestica. Iz tih pravomoćnih sudskih rješenja i zemljišno knjižnog izvatka od 22. veljače 1996. godine vidljivo je da su katastarske čestice br. 1579/1, 1579/2, 1579/3, 1579/4 nakon komasacije promijenile brojeve u katastarske čestice 824/1, 824/2, 824/3, 824/4. Na temelju ta dva sudska rješenja Zemljišno knjižni odjel toga suda u jednom trenutku vodi paralelno dva z.k. uloška za jednu nekretninu u dvije različite katastarske općine, i to u z.k. ul. 11. u k.o. Dugo Selo i z.k. ul. 31 u k.o. Dugo Selo II, oba z.k. uloška neko kratko vrijeme bez ikakvih upisanih tereta, pa je Antolković Velimir, osnivač i direktor društva Parkant d.o.o. raspolagao sa dva čista z.k. izvatka za jednu nekretninu i bez ikakvih zapreka podigao nove kredite koji su te 1996. godine upisani u zemljišne knjige – kredit Čakovečke banke i Privredne banke. Međutim, krediti odobreni od Fonda za razvoj nisu nikada ni na koji način bili evidentirani u zemljišnim knjigama.
Sud u Dugom Selu donio Rješenje o upisu hipoteke na nekretnine za koje to HBOR nije ni predložio
Nakon što je Liston stekao nekretninu od Parkant-a d.o.o. i isplatio veći dio Parkantovih dugova u milijunskim iznosima, sutkinja Rosanda Topalušić donosi Rješenje dana 21. travnja 2000 godine a na temelju nepostojećeg rješenja od 25. travnja 2000 godine (da, datumi su točno navedeni upravo kako ih je navela sutkinja), bez pravnog lijeka i bez dostavne naredbe, kojim određuje upis založnog prava u korist Hrvatske banke za obnovu i razvitak koja je 1996. godine Ugovorom o cesiji od Hrvatskog fonda za privatizaciju preuzela potraživanja s područja oslobođenih u akciji „Bljesak“ i „Oluja“, i na nekretninu u vlasništvu Liston d.o.o. (koji nije dužnik HBOR-a ni Fond-a) nepravomoćno upisuju hipoteku u iznosu od 22.132.807,00 dinara protuvrijednost od 402.414,70 DEM. Međutim, iz Podneska HBOR-a od 11.02.2000. godine koji je dostavljen u spis br. I-1/92 i I-523/92 (a ne zemljišno knjižnom odjelu) vidljivo je da je HBOR zatražio upis založnog prava na nekretninama označenim kao k.č. br. 824, upisanim u z.k. ul. 11. i 3537 k.o. Dugo Selo a ne na nekretnine k.č. br. 824/3 i k.č. br. 824/5 k.o. Dugo Selo II kojih je Liston bio vlasnik.
Kako nekretnine tako označene ne postoje, niti su ikada postojale u zemljišnim knjigama sutkinja Rosanda Topalušić donosi rješenje broj I-1/92 i I-523/92 kojim određuje upis hipoteke na nekretnine označene kao k.č. br. 824/3 upisane u z.k. ul. 31 k.o. Dugo Selo, što je zakonski nemoguće.
Na temelju nepostojećeg rješenja od 25. travnja 2000 godine – bivši sudac Arnold Čada, tadašnji predsjednik Općinskog suda u Dugom Selu donosi dana 21. travnja 2000 godine rješenje kojim se na temelju rješenja broj I-1/92 i I-523/92, Ugovora br. 2/92 od (koji je sklopljen između Privredne banke i Parkant d.o.o. i koji dug je isplaćen u cijelosti), Ugovora o cesiji sklopljenog između Hrvatskog fonda za privatizaciju i HBOR-a kojim su na HBOR prenešene tražbine sa Fonda za privatizaciju na HBOR za sredstva isplaćena za obnovu ratom razorenih područja oslobođenih tijekom akcije „Bljesak“ i „Oluja“ Sud određuje upis založnog prava u korist HBOR-a na nekretninama u vlasništvu Liston d.o.o. Rješenje je sastavljeno bez prava na žalbu i bez dostavne naredbe i uloženo je samo u spis br. I-1/92 i I-523/92.
Županijski sud ukida upis založnog prava u korist HBOR-a, a Općinski sud to ignorira!
Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem br. Gž-2737/02 od 17. prosinca 2003. godine ukida upis založnog prava u korist HBOR-a i ističe da HBOR nije pravni sljednik Fonda za razvoj
Istovremeno, na nekretninama Liston-a bivši sudac Arnold Čada određuje upis plombe-zabilježbe prvenstvenog reda broj Z-139/1 kojom se čuva mjesto za upis hipoteke u korist HBOR-a, koja plomba čuva prevenstveni red već 16 godina??!!
Na nepravomoćni upis hipoteke u korist HBOR-a Liston se žali i Županijski sud u Velikoj Gorici, rješenjem broj Gž-2737/02 od 17. prosinca 2003 godine UKIDA U CIJELOSTI Rješenje broj I-1/92 od 21. rujna 2001. godine kojim se odlučuje o upisu hipoteke u korist HBOR-a na temelju nezakonitih i ništetnih sudskih Sporazuma br. I-1/92 i I-523/92, međutim Općinski sud u Dugom Selu IGNORIRA rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici i ne postupa po istom na način da briše upise koji su ukinuti, i da donese novo rješenje. Suprotno očekivanom, sutkinja Rosanda Topalušić, po nalogu tadašnjeg predsjednika suda Arnolda Čade iz spisa br. I-1/92 i I-523/92 nadopunjuje 2004. godine rješenje od 25. travnja 2000 godine (21. travnja 2000 godine) na način da pisaćom mašinom nadopisuje pravni lijek i šalju ga društvu Parkant d.o.o. koje je te godine u stečaju i koje više ne posluje na navedenoj adresi. I na to rješenje se piše žalba, međutim, niti jedna žalba Liston-a d.o.o. nije nikada rješavana pred Županijskim sudovima jer suci Općinskog suda u Dugom Selu nisu dozvolili da žalbe dođu pred viši sud.
Protiv dužnika Parkant d.o.o. ovrha neosnovana, a protiv nedužnika Liston-a d.o.o. osnovana??!!
HBOR je 01. veljače 2002. godine pokrenuo ovrhu protiv Parkant d.o.o. tražeči ovrhom naplatu na nekretnini k.č. br. 824 zk. 11. i 3537. k.o. Dugo Selo koju sud odbija kao neosnovanu, navodeći u rješenju da nekretnine nemaju istu identifikaciju i da te nekretnine nisu upisane u zemljišne knjige kao vlasništvo Parkant d.o.o.
Nakon što viši sud u cijelosti ukida Rješenje kojim se odlučuje o upisu založnog prava u korist HBOR-a, HBOR svjedno temeljem istih sudskih Sporazuma, 2004. godine pokreće ovrhu protiv Liston-a d.o.o. tražeći u ovršnom postupku na Listonovoj imovini naplatu Parkantovog duga u iznosu od 5.318.252,55 kn plus kamate od 2004. godine sve do naplate, kažnjavajući tako tvrtku i njezine osnivače i ulagače, vlasnike nekretnine, za svoje vlastite propuste i nemar. Naime, iz Ugovora o kreditu sklopljenim između Parkant d.o.o. i Hrvatske banke za obnovu i razvoj sklopljeniog 1996. godine (HFP 12/96) vidljivo je da je HBOR bez ikakve provjere, kao garanciju po kreditu u iznosu od 1.200.000 DEM prihvatio kao zalog nepostojeću nekretninu – označenu kao k.č. br. 824 upisanu u z.k. ul. 11. i z.k. ul. 3537 k.o. Dugo Selo.
Liston d.o.o. 2005. godine nekretninu k.č. br. 824/3 i k.č. br. 824/5 upisanu u z.k. ul. 31 k.o. Dugo Selo prodaje. 2006. godine nad Liston d.o.o. se nakon desetak namjerno iniciranih prijedloga za stečaj i odbačaja prijedloga za otvaranje stečaja, otvara stečajni postupak u kojem sud imenuje Branku Malbašić za stečajnu upraviteljicu. Stečaj nad Liston d.o.o. nije se vodio već je obustavljen po čl. 203. Stečajnog zakona radi nedostatka imovine, dok je stečajna upraviteljica iskoristila period do pravomoćnosti rješenja o obustavi da povuče žalbu Liston-a podnešenu protiv Rješenja o ovrsi i tako onemogućio Liston-u da u žalbenom postupku dokaže sve navedeno. Iako se ovršni postupci za vrijeme stečajnog postupka prekidaju, za Liston d.o.o. ni to pravilo ne vrijedi, kao ni odredba o obustavi ovrhe ako ista postane nemoguća ili neprovediva.
Nasljednik razriješenog suca Arnolda Čade, sudac Ivan Matančević sa Općinskog građanskog suda u Zagrebu nastavio je, i nakon što su iz sudskog registra brisane tvrtke Parkant d.o.o. i Liston d.o.o. voditi dva paralelna ovršna postupka koji su „nastavljeni na izvršni postupak iz 1992. godine“?! što je opet pravno nemoguće obzirom da Liston nije dužnik iz tih sudskih Sporazuma a HBOR nije vjerovnik. Tako se i danas vode postupci Ovr 937/15 (prije I-1/92) u kojem predmetu se još, i nakon 17 godina još uvijek odlučuje o upisu založnog prava u korist Hrvatske banke za obnovu i razvitak jer je prethodnu odluku ukinuo Županijski sud u Velikoj Gorici davne 2003. godine, i drugi Ovr 3175/15 (prje Ovr 849/04) u kojem se nedužnicima kao ovršeniku pokušava oteti cijela tvornica radi ovrhe koju je pokrenuo HBOR, koji nije vjerovnik i koji nema upisano založno pravo. Nepostojanje ovršenika nije procesni nedostatak za Općinski građanski sud u Zagrebu pa su za potrebe vođenja postupka izmislili „stečajnu masu Liston“ koja ne postoji, niti je ikad postojala, jer Liston nije imao imovine u stečajnom postupku o čemu je izdao potvrdu i Trgovački sud u Zagrebu. Tako se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vode dva ovršna postupka u kojima ne postoje vjerovnik i dužnik (brisani su iz sudskog registra), ne postoji ni ovršenik koji nije dužnik, dok ovrhovoditelj HBOR nije vjerovnik i nije aktivno legitimiran za provođenje ovrhe.
Pozadina mutnih poslova djelatnika Exportdrva
Neslužbeno doznajemo da su sredstva iz kredita odobrenih Parkant-u od Fonda za razvoj iskorištena za kupnju dionica Exportdrva i stjecanje udjela u vlasništvu Exportdrva, te su upravo s tom svrhom i zaposlenici Exportdrva sudjelovali u prodaji nekretnine u društvenom vlasništvu i opterećenju iste iako su takve radnje bile zakonom zabranjene. Mnogo kasije, kako bi se prikrile sve nezakonitosti, kojima nema kraja, odlučili su „ubiti“ onog tko je pukim slučajem saznao za sve malverzacije, pa su tako uništili najprije proizvodno i 100% izvozno poduzeće koje je zapošljavalo 40 radnika, a potom su nastavili uništavati i njegove vlasnike, ulagače, koji su u proizvodni pogon investirali privatni kapital zarađen dugogodišnjim radom u inozemstvu.
A što danas radi „glavni dužnik“ Fonda za razvoj/HBOR-a Velimir Anotlković, osnivač i direktor Parkant-a d.o.o. koji je na policijski zapisnik još davne 2000 godine izjavio da namjerno nije knjižio kredit HBOR-a ni u knjigovodstvenim karticama niti bilježio u zemljišnim knjigama, jer to i tako nije njihov novac, i kojemu je HBOR očigledno isto tako namjerno „zaboravio“ naplatiti dug? On se udobno ugnijezdio u centru Grada Zagreba, u stanu veličine 100-njak m2 na Zrinjevcu 16, koji bespravno koristi i za koji se i danas ne zna čiji je zapravo, je li od Grada Zagreba ili GSK, dobro zaštićen od svih institucija u Hrvatskoj s čijim je upraviteljima „dijelio kolač“, dok je ostalu imovinu naslijeđenu od roditelja prenio na nasljednike. Mirno živi zahvaljujući političkoj eliti koja ga godinama štiti, štiteći pri tom i sebe, jer kazneno djelo ratnog profitestva ne zastarijeva.
Izgleda da dok su neki ginuli za Hrvatsku, drugi su ginuli za nekretnine i imovinu, grabeći što društveno vlasništvo, što „bespovratne“ kredite i gradske stanove, naravno, sve bez i jedne kune uloženog kapitala.
Za to vrijeme sljednici tvrtke Liston d.o.o. koja nije dužnik HBOR-a, uporno dokazuju svoje pravo i ukazuju insitucijama na grube i namjerne pogreške suda, gubeći pri tom zdravlje, novac i vrijeme, za dokazivanje onog što bi sud trebao utvrditi po službenoj dužnosti, ali istovremeno i dokazuju kako je upravo ovo ovdje opisano recept i obrazac nekažnjene krađe vrijednih nekretnina u Hrvatskoj.
Radna grupa dala je predstavnicima tijela vlasti i prijedloge načine rješavanja. Istaknuli su da Zakon koji je ishitreno donijela SDP-ova prošla vlada nije adekvatno (gotovo nikako) zaštitio oštećenike od lihvarskih kreditnih ureda i austrijskih zadruga koje su nelegalno poslovale na području Republike Hrvatske, niti su građani zaštićeni od lihvara koji i nadalje, iako je zakon na snazi, pljačkaju i ovršuju građane, stoga je predloženo donošenje novog Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu, odnosno Izmjene i dopune Zakona o obveznim odnosima, odnosno Izmjene i dopune Zakona o ništavosti određenih vrsta ugovora o osiguranju i ugovora o kreditu (NN 009/1994) koji je na snazi od 18.02.1994. godine.