Jesu li opljačkani građani ping-pong loptica političkim strankama koja im služi za skupljanje političkih bodova? | Hazud.hr

Jesu li opljačkani građani ping-pong loptica političkim strankama koja im služi za skupljanje političkih bodova? | Hazud.hr:

Jesu li opljačkani građani ping-pong loptica političkim strankama koja im služi za skupljanje političkih bodova?

OBJAVIO: REDAKCIJA | DATUM OBJAVE: 13/08/2016 | LEAVE A RESPONSE

Ustavom i Zakonom utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovora sklopljenih sa austrijskim zadrugama i nelegalnim kreditnim uredima, ali umjesto donošenja hitre i adekvatne odluke koja bi zaštitila građane za vrijeme političkih borbi i prepucavanja, Hrvatski sabor je raspušten 15.07.2016.??!!

Raiffeisenbank St. Stefan im Rosental

Dana 12. svibnja 2016. godine u Saboru RH održan je sastanak između Radne grupe – predstavnika oštećenika austrijskih RB i Posojilnica zadruga i oštećenika nelegalnih kreditnih ureda u kojoj su bili predstavnik Radne grupe i oštećenikNenad Koljaja, oštećenik Branko Hleb, oštećenica  Ksenija Miščević, dipl.prav.Ivica Marković, odvjetnik Mario Poljaki   novinarka Nada Landeka s jedne strane, i s druge strane  predstavnika institucija RH – Ministarstva pravosuđa u čije ime je na sastanku sudjelovala zamjenica ministra pravosuđa Barica Novosel, Ministarstva financija kojeg je predstavljao pomoćnik ministra financija Zvonko Šakić,  te saborskih zastupnika MOST-a prof. Ivana Lovrinovića,  Mire Bulja, dipl.pravnika i odvjetnika Jure Martinovića, Ivane Kolovrat, te saborskih zastupnika HDZ-a Ivana Šukera i Josipa Borića.

Oštećenici RB austrijskih zadruga u Saboru sa MOST

Problem sa austrijskim zadrugama i sa brojnim kreditnim uredima je nastao jer su na području Republike Hrvatske obavljali financijsko poslovanje za koje nisu imali potrebno ovlaštenje institucija RH – Ministarstva financija, Hrvatske narodne banke, Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, ali i zato jer  je nepoznat izvor novca koji plasiraju putem kredita (sumnja na pranje novca), ali i zbog  drugih povreda zakona koji su na snazi u Republici Hrvatskoj.  Iz tog razloga, detektirajući ovaj iznimno važan problem koji je veliki broj građana u potpunosti osiromašio i onemogućio im normalan život,  prošli saziv Sabora  u rujnu 2015. godine usvojio  Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju sa svrhom i ciljem zaštite građana,  utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu, ali i odgode ovrhe do donošenja pravomoćnih odluka u parničnim i kaznenim postupcima.

Zakon je na snazi od 30. rujna 2015. godine, ali ga sudovi rijetko primjenjuju u praksi

Zakon koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine sudovi su rijetko primjenjivali u praksi, već je suprotno njegovom postojanju, od strane samih sudaca izrečeno bezbroj razloga zašto se on ne bi trebao primjenjivati. Stoga su oštećenici RB austrijskih zadruga nastavili aktivno poticati saborske zastupnike  i Vladu RH (sada tehnička Vlada) na rješavanje problema nelegalnog poslovanja kreditnih ureda ali i stranih zadruga i banaka koje nisu imale potrebno odobrenje za financijsko poslovanje na području Republike Hrvatske. Iz razloga jer je nesporno utvrđeno da su ta trgovačka društva na području Hrvatske  poslovala bez potrebnih dozvola, i donešen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, kojim je  u člancima 19. j. i 19.k  propisana  ništetnost ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljeni sa društvima/bankama koji nisu imali dozvole za rad u Hrvatskoj,  stoga više ni nema potrebe ponovno dokazivati njihovo nelegalno djelovanje u Hrvatskoj.  

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju

Oštećenici su  predložili Hrvatskom saboru da donese Zaključak kojim se zadužuje Vladu Republike Hrvatske da zajedno s Hrvatskom narodnom bankom i mjerodavnim tijelima državne uprave poduzme sve pravne mjere iz svog djelokruga da se onemogući ilegalno djelovanje stranih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske, te da se onemogući provođenje ovrha na nekretninama i deložacija, odnosno da bez odgađanja donese odluku kojom se obustavlja provođenje ovrha i deložacija od strane austrijskih banaka Raiffeisen grupe nad nekretninama građana – korisnika spornih kredita, do okončanja istražnih radnji i sudskih postupaka pokrenutih na temelju privatnih tužbi građana i utvrđivanja zakonitosti financijskog posredovanja, poslovanja i kreditnih odnosa, a u svrhu zaštite hrvatskih građana i utvrđivanja kaznene odgovornosti sudionika u ovim pravnim poslovima.  Odluke o zaštiti svojih građana donijele su već i vlade Mađarske, Poljske, Španjolske. O  pitanjima nepoštenosti i nezakonitosti ugovora sa RB austrijskim zadrugama odlučivao je i Europski sud u Luxembourgu koji je u obje odluke presudio u korist oštećenih građana. 

Zakon koji ne štiti građane

Radna grupa  dala je predstavnicima tijela vlasti i prijedloge načine rješavanja.  Istaknuli su da Zakon koji je ishitreno donijela SDP-ova  prošla vlada  nije adekvatno (gotovo nikako)  zaštitio oštećenike od lihvarskih kreditnih ureda i austrijskih zadruga koje su nelegalno poslovale na području Republike Hrvatske, niti su građani  zaštićeni od lihvara koji i nadalje, iako je  zakon na snazi, pljačkaju i ovršuju građane, stoga je predloženo donošenje novog Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu, odnosno Izmjene i dopune Zakona o obveznim odnosima, odnosno Izmjene i dopune  Zakona o ništavosti određenih vrsta ugovora o osiguranju i ugovora o kreditu (NN 009/1994) koji je na snazi od 18.02.1994. godine. 

“Do sada nije poništen ni jedan ugovor a očigledno neće ni biti poništen, jer po sadašnjim zakonima takvo što nije moguće” – rekao je Nenad Koljaja, predstavnika optećenika RB zadruga. 

“Isto tako do sada nije podignuta ni jedna optužnica po službenoj dužnosti, a uvjeren sam da isto tako neće ni biti podignuta, jer se ovo nezakonito poslovanje pokušava sakriti u većini institucija. Za primjer donošenja spornih odluka slobodno pogledajte sve odluke ovršnog odjela u općinskim sudovima Varaždin i Zadar tako da vam ostali primjeri nisu ni potrebni, pogledajte i sve odluke sutkinja Dubravke Novaković i Gordane Horvat Kliček koje su u suprotnosti i sa ovo malo propisa koji nas štite.”

Zamjenica ministra pravosuđa Barica Novosel začena Koljajinim riječima

Barica Novosel, zamjenica ministra pravosuđa na sastanku je rekla da postojeći Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju štiti oštećenike te da se ovrhe temeljem tog zakona MORAJU ODGODITI sukladno zakonu, međutim, predstavnici Radne grupe rekli su joj da u praksi, ne samo da se ne prihvaćaju prijedlozi ovršenika za odgode ovrha, već se i prodaja nekretnina i deložacije žurno provode  i prije nego li su pravomoćno dovršeni parnični postupci  radi ništetnosti, odnosno istražne radnje u kaznenim postupcima  i eventualno podizanje optužnica. 

 

Nakon sastanka, Vlada RH je na svojoj 22. sjednici  odredila Radnu skupinu za rješavanje pitanja nelegalnih RBA zadruga. Za svoje predstavnike, koji će u vezi s iznesenim mišljenjem biti nazočni na sjednicama Hrvatskoga sabora i njegovih radnih tijela, Vlada je odredila Antu Šprlju, ministra pravosuđa,Baricu Novosel, zamjenicu ministra pravosuđa i Renatu Duku, pomoćnicu ministra pravosuđa.

Isto tako, Vlada je na  svojoj 22. sjednici 11.05.2016. godine donijela i Mišljenja na temelju kojeg predlaže predlaže da Hrvatski sabor donese zaključak kojim se zadužuje Vladu Republike Hrvatske da zajedno s Hrvatskom narodnom bankom i mjerodavnim tijelima državne uprave poduzme sve pravne mjere iz svog djelokruga da se onemogući ilegalno djelovanje stranih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske te da se onemogući provođenje ovrha na nekretninama i deložacija, odnosno da bez odgađanja donese odluku kojom se obustavlja provođenje ovrha i deložacija od strane austrijskih banaka Raiffeisen grupe nad nekretninama građana – korisnika spornih kredita, do okončanja istražnih radnji i sudskih postupaka pokrenutih na temelju privatnih tužbi građana i utvrđivanja zakonitosti financijskog posredovanja, poslovanja i kreditnih odnosa, a u svrhu zaštite hrvatskih građana i utvrđivanja kaznene odgovornosti sudionika u ovim pravnim poslovima.

O prijedlogu Vlade RH, na sjednicama Sabora nije raspravljano, niti je od svibnja do srpnja 2016. predloženo donošenje takve odluke u skladu sa Prijedlogom Vlade RH.

Umjesto donošenja hitre i adekvatne odluke koja bi zaštitila građane za vrijeme političkih borbi i prepucavanja, Hrvatski sabor je raspušten 15.07.2016.??!!

Umjesto žurnog rješavanja ovog iznimno značajnog problema, predstavnici Ministarstva pravosuđa i Ministarstva financija od Radne grupe zatražili su preslike sudskih odluka s pojedinačnim primjerima kako bi se i oni sami uvjerili da se navedene odredbe Zakona ne  primjenjuju prilikom donošenja sudskih odluka.  

Mišljenje Ministarstva pravosuđa, i tehničkog ministra Šprlje o nepoštivanju odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju od strane sudova, ali i drugih tijela predstavnici Radne grupe do danas nisu dobili.

Jedno je sasvim sigurno, nitko u Republici Hrvatskoj, ne smije se oglušiti na zakonske odredbe koje su nedvosmislene i jasne, koje utvrđuju ništetnost i nepoštenost takvih ugovora, sklopljenih sa trgovačkim društvima – tzv. bankama, koje su poslovale na području Republike Hrvatske bez potrebnih dozvola za rad od strane institucija koje su zadužene za nadzor i praćenje njihovog rada.

Na strani oštećenih od nelegalnih kreditora je i Pravo Europske Unije, koje je obvezujuće za države članice EU: 

Pravo Unije

3        U skladu s člankom 1. stavkom 1. Direktive 93/13:

„Svrha ove Direktive je uskladiti zakone i druge propise država članica koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača.“

4        Članak 3. stavak 1. ove direktive glasi kako slijedi:

„Ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.“

5        Članak 6. stavak 1. navedene direktive određuje:

„Države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba.“

6        U skladu s člankom 7. stavkom 1. te direktive:

„U interesu potrošača i tržišnih konkurenata države članice osiguravaju da postoje primjerena i djelotvorna sredstva za sprečavanje stalnog korištenja nepoštenih odredaba u ugovorima koji prodavatelji robe i pružatelji usluga sklapaju s potrošačima.“

Autor: Nada Landeka

Je li koja od političkih stranaka iznijela u svojem predizbornom programu da su ODVJETNIČKE TARIFE NEUSTAVNE I NEMORALNE? | Hazud.hr

Je li koja od političkih stranaka iznijela u svojem predizbornom programu da su ODVJETNIČKE TARIFE NEUSTAVNE I NEMORALNE?

OBJAVIO: REDAKCIJA | DATUM OBJAVE: 18/08/2016 | LEAVE A RESPONSE

Ukoliko se hitno krivosuđe ne pretvori u pravosuđe na kojem žrtve postižu pravdu, a kriminalci završavaju u zatvoru, počet će zakon ulice u kojem će netko imati moć, a netko noć.  Korumpirani u institucijama to moraju znati

ODVJETNIČKE TARIFE – NEUSTAVNE I NEMORALNE!

Brojni građani oštećeni nepravednim i korumpiranim pravosudnim sustavom koji služi isključivoj bogatoj i tzv. elitnoj grupi građana  predlažu hitno zatražiti od ministra pravosuđa da drastično smanji odvjetničke tarife i sudske pristojbe.  Ukoliko to ne učine Ministarstvo pravosuđa i  ministar pravosuđa, tada treba pokrenuti postupak ocjene suglasnosti  ustavnosti i zakonitosti odvjetničke tarife po po kojoj odvjetnici u postupku u kojem je vrijednost predmeta spora cca 300.000,00 kuna, za svaki podnesak od 2-3 rečenice, svako pojavljivanje na ročištu od par sekundi uz riječi:”izlažem i predlažem kao do sada”, ili nešto slično, ZARADE 5.500,00 kuna?!

Za taj iznos, koji nikako nije primjeren uloženom trudu i radu, nije moralan i nije ustavan, građani Hrvatske moraju raditi cijeli mjesec.

Zbog tih odvjetničkih tarifa mnogi građani Hrvatske su uništeni, ili će biti upropašteni! To je ravno UBOJSTVU GRAĐANA HRVATSKE!

Građani su složni u tome da hitno treba ukinuti te nemoralne i NEUSTAVNE tarife,  zatražiti to od ministra pravosuđa, ili pokrenuti postupak ustavnosti i zakonitosti odvjetničke tarife u cijelosti, a posebno dio koji se odnosi na tarifu ovisno o vrijednosti predmeta spora. U svojem prijedlogu potporu pronalaze u Ustavu Republike Hrvatske.

Ustav RH

Čl.26- Svi su državljani RH jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti.

Čl.29. Svatko ima pravo da neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama.

Čl.44. Svaki državljanin RH ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe.

Čl.46. Svatko ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor.

Čl.55. Svatko ima pravo na rad i slobodu rada. Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakome je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.

Čl.56. Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život.

Čl. 131.st.2. Ustavni sud RH ukinut će, ili poništiti drugi propis ako utvrdi da je neustavan, ili nezakonit.

Ustavni zakon o Ustavnom sudu RH (NN 99/99, 29/02,49/02)

Čl.55. Ustavni sud može poništiti pojedine odredbe ako je to od važnosti za zaštitu ustavnosti i zakonitosti, te imajući u vidu osobito težinu povrede Ustava, ili zakona i interes pravne sigurnosti

– ako se njime vrijeđaju ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom,

– ako se njime pojedinci, skupine, ili udruge neosnovano stavljaju u povoljniji, ili nepovoljniji položaj.

R.M/HAZUD

ŽUPANIJSKI SUD POTVRDIO: Ovrha na nekretninama odgađa se do pravomoćnosti odluke u kaznenom i parničnom predmetu | Hazud.hr

ŽUPANIJSKI SUD POTVRDIO: Ovrha na nekretninama odgađa se do pravomoćnosti odluke u kaznenom i parničnom predmetu | Hazud.hr:

ŽUPANIJSKI SUD POTVRDIO: Ovrha na nekretninama odgađa se do pravomoćnosti odluke u kaznenom i parničnom predmetu

OBJAVIO: REDAKCIJA | DATUM OBJAVE: 19/08/2016 | LEAVE A RESPONSE

Autor: Nada Landeka/HAZUD.HR

Velika pobjeda ovršenika! Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja po sucu toga suda Vandi Senta, u ovršnom predmetu Raiffeisenbank Groß St. Florian-Wettmannstätten eGen protiv ovršenice N.N. zastupane po odvjetnici Ani Galoši  Comisso odvjetnici iz Zagreba,   potvrdio je odluku prvostupanjskog suda i odlučio – PRVOSTUPANJSKI SUD PRAVILNO JE USVOJIO PRIJEDLOG ZA ODGODU OVRHE. Ovrha se odgađa  do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred prvostupanjskim sudom, a postupak će se nastaviti po službenoj dužnosti nakon proteka vremena za koje je određena odgoda ovrhe. 

Europski sud za ljudska prava smatra „da bi greške ili propusti državnih tijela trebale ići u korist pogođenih osoba, osobito ako se time ne dovodi u pitanje kakav drugi suprotstavljeni privatni interes. Drugim riječima, rizik svake greške što ju napravi državno tijelo trebala bi snositi država, a propusti se ne smiju ispravljati na štetu dotičnoga građanina (vidi, mutatis mutandis, Radchikov v. Russia, br. 65582/01, § 50, 24. svibnja 2007.)“

Javnost je upoznata sa brojnim dilemama kojima su bili opterećeni dužnici austrijskih zadruga za koje je Zakonom utvrđeno da su nelegalno poslovale na području Republike Hrvatske. Naime, te zadruge sa registriranim sjedištem u Republici Austriji nisu imale registrirane podružnice na području Hrvatske, kako je to Zakonom o trgovačkim društvima propisano, niti su za svoje poslovanje na području Hrvatske imale potrebne dozvole nadležnih tijela – Hrvatske narodne banke,  Ministarstva financija i HANFE.  Stoga je Sabor RH donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim su u čl. 19.j. i 19.k. odredili ništetnost ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem čiji ugovaratelji nisu imali potrebnih dozvola za poslovanje u Hrvatskoj, ali i obvezu sudova da donesu Rješenje o odgodi ovrhe do okončanja kaznenih i parničnih postupaka.

Sada je Županijski sud potvrdio odluku prvostupanjskog suda – odgađa se ovrha na nekretninama do konačne odluke u parničnom postupku po tužbi radi ništetnosti ugovora o kreditu.

Žalbene  razloge  ovrhovoditelja zastupanog  po punomoćniku Majdi Damjanović, odvjetnici iz Čakovca Županijski sud u Zagrebu u cijelosti je odbio.

Koliko bi samo  dužnika ovih zadruga do sada bilo spašeno, a i njihove nekretnine,  da su suci u svakom  ovršnom predmetu između ovih stranaka  primjenjivali odredbe iz Ustava RH, Konvencija, ali i zakona koji su na snazi u Hrvatskoj. Posljednje od takvih nelogičnih sudskih odluka koje su završile iseljenjem ovršenika iz njihovih domova je slučaj obitelji Alagić iz Zadra i Vojnović iz Velike Gorice, ali i mnogih drugih obitelji, koje su grubo, nemilosrdno i očigledno na nezakonit način iseljeni, obzirom da su ovršenici podnijeli sve prijedloge sudu propisane zakonom. Točnije, podnijeli su tužbu radi ništetnosti ugovora o kreditu, prijedloge za odgodu ovrhe, a u tijeku su i kazneni postupci.

Što će sad biti sa svim tim obiteljima koje su nasilno iseljene, bez da je najprije odlučeno i o njihovim tužbama i prijedlozima, odnosno sa onim ovršenicima čije je prijedloge za odgodu ovrhe prvostupanjski sud grubo i protivno zakonu – odbio?

O povredi hrvatskih, ali i austrijskih  zakona od strane austrijskih zadruga već smo puno puta pisali.

Visoki trgovački sud je dana  19. lipnja 2008 godine donio akt PRAVNA SHVAĆANJA kojim je precizirao određene pravne nedoumice, između ostalog i  obvezu nadovjere isprava u međunarodnom pravnom prometu tj. PUNU LEGALIZACIJU. Pravnim  shvaćanjem  Visokog trgovačkog suda RH,  broj 7 Su-55/08  jasno je odredio da strane isprave u sudskom postupku trebaju biti podvrgnute postupku legalizacije prema odredbama Zakona o legalizaciji isprava u međunarodnom pravnom prometu, koji Zakon  je Republika Hrvatska preuzela i koji je još uvijek na snazi u RH. Pod punom legalizacijom smatra se da su isprave ovjerovljene potvrdom nadležnog tijela države u kojoj je sjedište pravne osobe. Time se potvrđuje vjerodostojnost potpisa osobe i pečata nadležnog tijela.   Ovjerene trebaju biti sve isprave koje se koriste u javnom prometu, uključujući i punomoći dane odvjetnicima (međunarodna punomoć)  a koji na hrvatskim sudovima zastupaju stranu tvrtku. Bez takve ovjere dokumentacija koju koristi stranka koja nije državljanin Hrvatske, te ostala pravna dokumentacija u sudskom postupku nije legalizirana.

Upravo iz razloga ništetnosti i nelegalnosti poslovanja na području Republike Hrvatske Sabor je usvojio Izmjene i dopune Zakona o potrošačkom kreditiranju, u rujnu 2015. godine. Navedeni Zakon stupio je na snagu dana 30. rujna 2015. godine.  Njime je precizno  označeno koje su pravne radnje ništetne, tj. ugovori sklopljeni sa kreditnim ustanovama i uredima koji nisu imali i nemaju registrirano sjedište na području Republike Hrvatske i koji nisu imali potrebne dozvole za rad.

Nesporno je da austrijske zadruge nisu imale  i nemaju registrirano sjedište na području Republike Hrvatske, kao niti potrebne dozvole za rad.  Temeljem tih Izmjena i dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju obveza  sudova  je donošenje  Rješenja o odgodi ovrhe u opisanim slučajevima u kojima je i zakonom utvrđeno da su takvi ugovori ništetni. Odredba tog Zakona primjenjuje se neovisno o tome kad je koji ovršni postupak započet. 

Ništetnost  sklopljenog ugovora propisana je i Ustavom RH ali i  Zakonom o obveznim odnosima.  Na ništetnost sud pazi i po službenoj dužnosti, a nastaje ex tunc, tj. od trenutka nastajanja, pa su i sve kasnije poduzete radnje isto tako ništetne.

Ovi ugovori o kreditu, sklopljeni sa nelegitimnim  kreditnim institucijama koje nisu imale ovlasti davanja kredita na području Republike Hrvatske, nisu ni solemnizirani  kod Javnog bilježnika, te  isti kao takvi  u smislu Zakona o javnom bilježništvu ne predstavljaju ovršnu ispravu, stoga je upitno, kako je uopće moguće da su sudovi donosili Rješenja o ovrsi obzirom da u tim ovršnim postupcima  nedostaje ovršna isprava u smislu odredbi Zakona o javnom biježništvu i odredbi Ovršnog zakona, i obzirom na upitnost zakonitosti cjelokupnog ovršnog postupka, naročito uzevši u obzir činjenicu da sporni Ugovori o kreditu nemaju  svojstvo ovršnosti i ne predstavljaju  ovršnu ispravu, dok Solemnizirano Očitovanje u smislu odredbi Zakona o javnom bilježništvu i Zakona o zemljišnim knjigama ne predstavlja ispravu podobnu za provedbu upisa založnog prava u zemljišne knjige ni za provedbu ovrhe.

Tvrdnja RB austrijskih zadruga da su  Ugovori o kreditu sklopljeni na području Republike Austrije, stavljaju te  ugovore o kreditu  potpuno van snage na području Republike Hrvatske, iz razloga jer na njima  nedostaje potrebna „legalizacija isprava“ propisana  Zakonom o legalizaciji isprava u međunarodnom pravnom prometu, a koji Zakon obvezuje ovjeru Apostillama, tj. nadovjeru čime bi takav Ugovor o kreditu kao pravni akt postao legalan i na području Republike Hrvatske.

Ugovor o kreditu nije legaliziran i NEMA PRAVNU SNAGU na području Republike Hrvatske  ukoliko bi isti, kako to ovrhovoditelj tvrdi, bio  sklopljen, potpisan i ovjeren na području Austrije. 

Od kada je Hrvatska članica EU i potpisnica brojnih europskih Direktiva, europsko pravo je iznad hrvatskog prava i  “jače” je  u odnosu na hrvatsko pravo. Republika Hrvatska dužna je  primjenjivati u svojoj sudskoj praksi  odluke donešene temeljem Konvencija, tj. odluke Europskog suda u Strasbourgu i Europskog suda pravde u Luxembourgu jer su Konvencije i Deklaracije za zemlje  potpisnice jače od Ustava pojedinih zemalja potpisnica, pa tako su i iznad Ustava RH.  O sličnim pitanjima kakvi muče dužnike RB zadruga  iz Republike Hrvatske, odluke su već donijeli i europski sudovi.  Europski  sud pravde u Luxbembourgu, odlučivao je o pitanju zaštite stranaka ukoliko takva zaštita nije propisana Zakonima koji su na snazi u pojedinim zemljama članicama, a koje pitanje je kao  prethodno pitanje postavila Švedska u Predmetu C-432/05.

Na navedeno prethodno pitanje,  donešena je Odluka Suda dana 13. ožujka 2007. godine.  U toj Odluci  Europski sud pravde u Luxembourgu odlučio je:

„Kada nije sigurno prema nacionalnim pravom, primjenjenom u skladu sa zahtjevima prava Zajednice, je li zahtjev za zaštitu prava pojedinca zajamčenih pravom Zajednice dopušten, načelo učinkovite sudske zaštite zahtijeva da nacionalni sud može, bez obzira, u kojoj  fazi, odobriti privremenu mjeru nužnu kako bi se osiguralo poštivanje zajamčenih prava.

U slučaju nepostojanja pravila Zajednice koja uređuju pitanje, na domaćim je pravnim poretcima svake države članice da utvrdi uvjete pod kojima će se privremena mjera odobriti da bi zaštitila prava pojedinca zajamčena pravom Zajednice.“

Europski sud za ljudska prava u Strasborgu, isto je tako u predmetu PREDMET GASHI protiv HRVATSKE (Zahtjev br. 32457/05) dana 13. prosinca 2007. godine odlučivao je o povredama prava podnositelja tužbe, a u postupku pred hrvatskim sudovima koji su odlučivali o ništetnosti. U označenom postupku, prema tumačenju ESLJP mjerodovno pravo koje propisuje ništetnost je Zakon o obveznim odnosima.  Mjerodavni dijelovi Zakona o obveznim odnosima kojima se propisuje ništetnost su  slijedeći:

Članak 51. “(1) Svaka ugovorna obveza mora imati dopuštenu osnovu.

(2) Osnova je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva.…”

Ništavost ugovora zbog osnove

Članak 52. “Ako osnova ne postoji ili je nedopuštena, ugovor je ništav.”

Neograničeno isticanje ništavosti

Članak 110.”Pravo na isticanje ništavosti ne gasi se.”

Isto tako, Europski sud za ljudska prava smatra „da bi greške ili propusti državnih tijela trebale ići u korist pogođenih osoba, osobito ako se time ne dovodi u pitanje kakav drugi suprotstavljeni privatni interes. Drugim riječima, rizik svake greške što ju napravi državno tijelo trebala bi snositi država, a propusti se ne smiju ispravljati na štetu dotičnoga građanina (vidi, mutatis mutandis, Radchikov v. Russia, br. 65582/01, § 50, 24. svibnja 2007.)“

Potpuno je nesporno da domaća državna tijela nisu poduzela pravne radnje u korist  građana Hrvatske – ovršenika, tj. ni na koji način nisu zakonskom regulativom zaštitile prava svojih građana.

Isto je ispravljeno, sukladno europskom pravu, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, te su navedenim Zakonom donešeni propisi koji štite ovršenike  od nezakonitih postupanja.  Isto se odnosi i na ovršne postupke, koji se „bez odgode“ i bez raspravljanja o samoj biti predmeta,  moraju odgoditi do okončanja parničnog postupka kojim se odlučuje o ništetnosti.

Stoga je ova odluka Županijskog suda u Zagrebu kojim je potvrđena odluka prvostupanjskog suda o odgodi ovrhe do pravomoćnog  okončanja parničnog i kaznenog postupka – veliki korak naprijed u zaštiti oštećenika, njihove imovine i njihovih prava. 

Apel građana političarima: 'Ukinite imunitet sucima, oni moraju odgovorati za upropaštene živote zbog nezakonitih sudskih odluka!' | Hazud.hr

Apel građana političarima: 'Ukinite imunitet sucima, oni moraju odgovorati za upropaštene živote zbog nezakonitih sudskih odluka!' | Hazud.hr:

Apel građana političarima: “Ukinite imunitet sucima, oni moraju odgovorati za upropaštene živote zbog nezakonitih sudskih odluka!”

OBJAVIO: REDAKCIJA | DATUM OBJAVE: 18/08/2016 | 2 RESPONSES

Nema rješenja krize, lopovluka, kriminala, mobinga… ..u Državi sve dok se ne riješi pravosuđe!

Ako bilo tko prekrši zakon, upropaštava tvrtke, zlostavlja radnike, vrši kriminal, a ne biva kažnjen na sudovima, nema napretka! Možemo samo nazadovati u svim segmentima društva!

Ustavom je zajamčena trodioba vlasti, a u praksi suci i sudovi imaju vlast iznad vlasti.

To je nedopustivo i Ustavom zabranjeno! Nedopustivo je da suci imaju veća prava od svih drugih građana.

SUCI JEDINI U ZEMLJI IMAJU TRAJNI IMUNITET! 

Svi drugi građani- čak i predsjednik, saborski zastupnici, ministri – imaju imunitet samo u mandatnom razdoblju. JEDINO SUCI IMAJU IMUNITET OD TRENUTKA ZAPOSLENJA DO MIROVINE! NITKO DRUGI! Imunitet im je uveden 90- tih i traje do danas. A baš oni ( čast izuzecima) su jako odgovorni za donošenje odluka o deložacijama siromašnih građana, o održavanju na snazi NEMORALNIH UGOVORA kojima su se opljačkala poduzeća i građani Hrvatske!

Suci su bili ti koji su 90-tih godina bili dužni proglasiti ništavima ugovore kojima su se pljačkale dionice radnika! I 90-tih i danas važi zakon kojim je propisano da ugovor koji je protivan moralu i Ustavu, iako je suglasan zakonu, mora biti proglašen NIŠTAVIM.

Ali većina sudaca nije nemoralne ugovore proglašavala ništavima, nije odbijala tužbe za deložacije, nego je dosuđivala poduzeća onima koji su kasnije proglašavani kriminalcima i deložirala siromašne i obespravljene pomažući tako u pljački i blokadama građana!  To mora završiti!

SUCIMA SE MORA UKINUTI IMUNITET! NE MOGU IMATI VLAST IZNAD VLASTI!

NEMAJU PRAVO BITI PRIVILEGIRANI U ODNOSU NA SVE DRUGE GRAĐANE! MORA IM SE UVESTI KONTROLA RADA PREKO SUDACA POROTNIKA I POSEBNIH INSPEKCIJA GRAĐANA I SANKCIONIRATI IH ZA DONOŠENJE PROTUZAKONITIH, NEMORALNIH I NEUSTAVNIH PRESUDA!

Tolike presude su pale, jer ih je ukinuo viši sud kao nezakonite, što znači da su suci prekršili zakon, a nitko nije odgovarao?! Toliko novca poreznih obveznika je potrošeno na beskonačne sudske parnice, osobe protiv kojih su dizane optužnice zbog kriminala, otuđenja ogromnih svota novca, odlukama sudaca oslobođeni su? I opet nitko od sudaca nije odgovarao?!

Do kada ćemo plaćati sucima da krše zakon?

A mnoge firme su odvedene u stečaj, radnici upropašteni i završili na ulici, mnoge žrtve mobinga su se trajno razboljeli, mnogi građani su blokirani, deložirani – opet odlukama mnogih sudaca, i opet nitko ne odgovara?!

Molimo Vas, u ime svih građana žrtava, blokiranih, deložiranih, potaknite pokretanje postupka radi ocjene ustavnosti i zakonitosti odredbe Zakona o sudovima o imunitetu sudaca, tražite ukidanje imuniteta sudaca, tražite uvođenje kontrole rada sudaca od strane sudaca porotnika, kao što je to bilo prije 90-tih, tražite uvođenje odgovornosti sudaca za donošenje nezakonitih presuda.

Kada netko počini ubojstvo, prekršio je zakon i bit će kažnjen.

Kada sudac donese presudu koju ukine viši sud kao nezakonitu, ili iz drugih razloga, sudac je prekršio zakon, mora biti kažnjen!

Nezakonitim odlukama sudaca, mnoge sudbine građana su upropaštene, mnogi građani su pomrli, deložirani, uništeni,… Suci moraju odgovarati za uništavanja mnogih života nezakonitim presudama i odlukama!

Rješenje Županijskog suda donešenog nedjeljom

     

Sudska rješenja donešena 21. travnja na temelju rješenja od 25. travnja istog mjeseca, bez Pouke o pravnom lijeku, bez dostavne naredbe, bez točno označene stranke u postupku, nadopunjeno četiri godine kasnije

U ime stotina tisuća građana i tvrtki Hrvatske, koje su žrtve nezakonitih presuda sudaca, beskrajno Vam zahvaljujemo unaprijed za sve što ćete učiniti!

R. Marsel./HAZUD

Za novac koji godišnje dobiju antifašističke nevladine udruge najmanje 37500 ljudi može dobiti “zakonom zajamčeni socijalni minimum”: Datum objave: 18. ožujak 2016./Autor: Nada Landeka/HAZUD

Za novac koji godišnje dobiju antifašističke nevladine udruge najmanje 37500 ljudi može dobiti “zakonom zajamčeni socijalni minimum”

OBJAVIO: NADA LANDEKA | DATUM OBJAVE: 18/03/2016 | 1 RESPONSE

Datum objave: 18. ožujak 2016./Autor: Nada Landeka/HAZUD

Javila nam se jedna od oštećenica  nelegalnih austrijskih zadruga kojoj su odnedavno, nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju blokirali imovinu i novčana primanja. Država u kojoj se Zakon ne primjenjuje, ili je samo mrvo slovo na papiru nema svoj legitimitet i autoritet, obzirom da su očigledno nelegalne parainstitucije moćnije od zakona i Ustava.

To je pitanje oko kojeg bi se aktualna Vlada morala svakako pozabaviti i pokazati čvrstinu. Pokazati građanima RH da doista imaju vjerodostojnost koju su obećali u predizbornoj kampanji.

Međutim, dok se takvo što dočeka, građani trebaju preživjeti. Gdja koja nam je ispričala svoju priču, teško je sricala riječi zbog knedle u grlu. Zapravo, ne zna se što ju više guši, nepravda i nemoć, ili stanje u koje je dospjela.

Umirovljenica, s vrlo niskom mirovinom, korisnica je socijalnog dodatka u iznosu od 700,00 kn.  Inače, socijalni minimum u Hrvatskoj je, kažu vlastodršci 800 kn.

„Zajamčena minimalna naknada je pravo na novčani iznos kojim se osigurava zadovoljavanje osnovnih životnih potreba samca ili kućanstva koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba.

Zajamčena minimalna naknada priznaje se od dana podnošenja zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, a isplaćuje se mjesečno.“, piše u Zakonu.

Dakle, umirovljenica koja ima mirovinu ispod svake razine koja je dovoljna za život, na mirovinu prima i dodatak.  Isti taj dodatak ovršuje joj nelegalna austrijska zadruga koja na području Hrvatske posluje i ovršuje mimo svih propisa.  O tome sam već pisala brojne tekstove potkrijepljeno zakonima koji su na snazi u RH.

Gdja se prvo  obratila mirovinskom obzirom da je socijalna naknada primanje zaštićena zakonom i izuzeta od ovrhe. Ali Zavod za mirovinsko osiguranje nije se osvrnulo na njezinu primjedbu, i  ipak usteže  i nadalje sredstva iz mirovine po nalogu koji je dostavio odvjetnik, posrednik nelegalne austrijske zadruge, pa tako ovršenica na ruke dobije svega 900 kn.

Upravo zbog te zakonske zaštite koju pruža Ovršni zakon koji propisuje da socijalna naknada ne smije biti predmet ovrhe, gdja se obratila djelatnici Centra. Odgovor koji je dobila doslovno šokira:

„Ovrhe se ne provode po socijalnom, već po mirovinskom zakonu (ma što god to značilo). Zakonski socijalni minimum za podmirenje svih osnovnih životnih potreba je 800 kn, i to bi vam trebalo biti dovoljno!“ šokirala je ovršenicu djelatnica socijalne službe.

Naime, gdja je samo željela potvrditi propis iz Ovršnog zakona, koji propisuje da su socijalne potpore izuzete od ovrhe, a u sebi se nadala da će socijalni radnik možda reagirati i upozoriti Zavod za mirovinsko osiguraje, usmeno ili pismeno, da protuzakonito postupaju provedbom ovrhe na primanjima iz socijalne skrbi.

 Primanja i naknade izuzeti od ovrhe prema članku 172. Ovršnog zakona

1. primanja po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja,
2. primanja po osnovi naknade zbog tjelesnoga oštećenja prema propisima o invalidskom osiguranju,
3. primanja po osnovi socijalne skrbi,
4. primanja po osnovi privremene nezaposlenosti,
5. primanja po osnovi doplatka za djecu, osim ako posebnim propisom nije drukčije određeno,
6. primanja po osnovi stipendije i pomoći učenicima i studentima,
7. naknada za rad osuđenika, osim za tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja te za tražbine naknade štete prouzročene kaznenim djelom osuđenika,
8. primanja po osnovi odličja i priznanja,
9. rodiljne i roditeljske novčane potpore, osim ako posebnim propisom nije drugačije određeno,
10. utvrđeni iznosi za uzdržavanje djeteta uplaćeni na poseban račun kod banke,
11. naknada troškova za službeno putovanje i naknada troškova prijevoza na posao i s posla do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada,
12. dar za djecu do 15. godine života i potpore za novorođenče do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada,
13. naknada za saniranje posljedica štete od katastrofa i elementarnih nepogoda,
14. potpore zbog invalidnosti radnika i neprekidnog bolovanja radnika duljeg od 90 dana, potpore za slučaj smrti radnika i smrti člana uže obitelji radnika, do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada,
15. ostala primanja izuzeta od ovrhe po posebnim propisima.

Po svemu sudeći, ne samo da se krši zakon zapljenom novčanih sredstava i pljenidbom na temelju nezakonitih ovršnih isprava, već se o navedenim ovrhama ovršenici uopće ne obavještavaju, ne dobivaju opomene kako je to zakonom propisano, nemaju prava na žalbu, a nelegalne kreditne tvrtke ili uredi, austrijske zadruge koje nelegalno posluju i nelegalno ovršuju na području Hrvatske imaju više prava nego građani Republike Hrvatske.

Ovoj organiziranoj pljački i gluhoći institucija mora se stati na kraj. Oni koji obavljaju svoju dužnost u državnim institucijama a ne znaju propis ili ga ne žele primijeniti, trebaju dobiti otkaz.

Ili nek sebi odrede zakonski socijalni miminum od 800 kn mjesečno, i nek od njega podmiruju svoje životne potrebe sve dok se ne počnu osjećati empatiju prema ljudima, i dok ne nauče da su Hrvati i ostali državljani u Republici Hrvatskoj na prvom mjestu.

Zajamčena minimalna socijalna naknada

Zajamčena minimalna naknada je pravo na novčani iznos kojim se osigurava zadovoljavanje osnovnih životnih potreba samca ili kućanstva koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba.

Zajamčena minimalna naknada priznaje se od dana podnošenja zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, a isplaćuje se mjesečno.

Korisnik kojem je priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu dužan je centru za socijalnu skrb prijaviti svaku promjenu koja utječe na daljnje korištenje ili na visinu naknade odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka promjene.

Tko može ostvariti pravo na zajamčenu minimalnu naknadu?

Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu može ostvariti samac ili kućanstvo, podnošenjem zahtjeva u nadležnom centru za socijalnu skrb, ako nema sredstva za uzdržavanje u visini propisanoj u članku 30. stavku 1. Zakona o socijalnoj skrbi (u visini zajamčene minimalne naknade koju bi ostvario samac ili kućanstvo koje nema nikakvih prihoda) niti ih je u mogućnosti ostvariti radom, primitkom od imovine, kao ni od obveznika uzdržavanja, osim ako centar za socijalnu skrb utvrdi da obveznik uzdržavanja nije u mogućnosti davati uzdržavanje.

Osnovica za izračun visine zajamčene minimalne naknade

Osnovicu na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade utvrđuje Vlada Republike Hrvatske.

Do donošenja odluke Vlade RH, osnovica u 2014. godini za zajamčenu minimalnu naknadu iznosi 800,00 kuna.

Način izračuna visine zajamčene minimalne naknade

Iznos zajamčene minimalne naknade utvrđuje se u postotku od osnovice:

1. za samca:                                         100% osnovice (800,00 kuna),

2. za kućanstvo:

·         za odraslu osobu:                      60% osnovice (480,00 kuna),

·         za dijete (do 18 godina)            40% osnovice (320,00 kuna),

·         za samohranog roditelja          100% osnovice (800,00 kuna).

POLITIKA I PRAVOSUĐE U HRVATSKOJ: Ako nisi lovac, onda lako postaješ divljač za odstrel

POLITIKA I PRAVOSUĐE U HRVATSKOJ: Ako nisi lovac, onda lako postaješ divljač za odstrel

OBJAVIO: NADA LANDEKA | DATUM OBJAVE: 20/03/2016 | LEAVE A RESPONSE

Datum objave: 19. ožujak 2016./Autor: Nada Landeka

Hrvatsko pravosuđe nikad nije zapalo u dublju i muljaviju baruštinu. Korupcija i kriminal, nepotizam, međusobni odnosi „ti sredi meni, ja ću tebi“ umrežili su nažalost sudstvo do mjere nedodirljivosti i prema javnosti ukazuju na sumnju da je sudstvo produžena ruka politike.

Uspostavom samostalne hrvatske države mnogi su povjerovali da će se pravosuđe napokon izvući iz čvrstog političkog zagrljaja.  Mijenjale su se političke strane, mijenjali su se izbori i kandidati, a svi su u predizbornim kampanjama obećavali reforme i promjene. To im je bio dio promidžbene strategije na koje su hvatali birače kao ribe na crve.

Na žalost,  jedna Vlada ode, druga dođe, situacija više manje ostaje jednaka. Kako se god okrene sve se lomi preko naroda koji neprekidno nešto iščekuje, ali zapravo više i ne zna čemu se još može nadati.

Svaka vlast ima svoje pomazanike (zaštićenu divljač), i one druge, žestoke protivnike koji postaju divljač za odstrel.

Već je  i vrapcima na krovu jasno da je parola „hrvatsko pravosuđe treba biti slobodno i mora suditi po zakonu“  samo dimna zavjesa koja služi umjesto one kazališne. Izbori prođu, pljesak utihne, glumci  skidaju odijela i maske, i sve kreće po starom.

U Hrvatskoj se koplja lome na nekoliko razina. Između ideološki podijeljenog naroda, između politike i izvršitelja (produžene ruke vlasti),  jednostranih medija, inozemnih političkih čimbenika, nevladinih udruga, pojedinaca, i mnogih drugih.

Pod takvim snažnim pritiskom pravosuđe često sudi „kampanjski“,  s dokaznim materijalom i svjedočanstvima krajnje sumnjive vrijednosti. Presude se donose poput „prijekih sudova“ s unaprijed poznatom presudom.

Dogodi li se da nešto krene neočekivanim smjerom i da zbog mogućih nedostatka dokaza presuda baš i ne bude u skladu s očekivanjima javnosti, suci i sudstvo izloženi su kompromitaciji i negativnoj kritici, a ako je presuda u skladu sa očekivanjima, suci se pretvaraju u junake hrvatske slobode i demokracije.

Nekako se nužno nameće misao da se velike uskočke akcije planiraju baš u predizborno vrijeme. Isto tako donose se i sudske presude od iznimnog značaja.  Upravo takvim akcijama tužiteljstva potkrijepljene zvučnim i agresivnim medijskim širenjem vijesti o tim akcijama politička se situacija kreira po potrebi i želji kreatora.

Često se dogodi da se u javnosti stvori takva slika prema pojedincu da on doslovno bude izložen medijskom i javnom linču, virtualno predan narodu  „na milost i nemilost“ . Narod opravdano želi i iščekuje da se nepoćudni im pojedinci osude i kazne, što strože to bolje, međutim, kažnjavaju li se baš uvijek stvarni prekršitelji i počinitelji kaznenih djela ili nepoćudni, to je već pitanje o kojem bi se dalo raspravljati.

U sudstvu se događaju  apsurdne situacije.  Primjerice, pripadnici agresorske srbijanske vojske pojavljuju se kao krunski svjedoci u postupcima protiv hrvatskih branitelja, a ako politika ne može ni do takvih, svjedoke nije teško kupiti. U Hrvatskoj ima dovoljno frustriranih i karijerno neiživljenih pojedinaca, a i financijski slomljenih i ovisnih, koji će za obećanu funkciju ili novac složiti priču koja odgovara tužiteljima  i politici.

Kada politika odluči nekoga žrtvovati ili ga „politički pokopati“  tada će dokaze uspjeti pribaviti i ucjenama druih pojedinaca, a nerijetko se koriste i ucjenama vršeći pritisak preko najmlađih članova obitelji, što je apsolutno nedopustivo.

Nitko nije ovlašten suditi niti presuđivati osobama koje su osumjičene za neka kaznena djela. Isto tako ne može se tvrditi niti da su nevini, niti da su krivi, dok se ne završi sudski proces,  i dok se ne donese presuda s kojom je uvijek jedna strana nezadovoljna, međutim, ozračje u kojemu  se po uhodanoj shemi, već godinama, provodi politički obračun putem medija, na način da se medijski osoba najprije optuži i presudi joj se, a potom tek slijedi sud, ukazuje na jednu doista nenormalnu situaciju.

Poražavajuća je spoznaja da se pred istim sudom, za jednaka djela, različitim ljudima različito sudi i donose različite presude.  Tako npr. Branimir Glavaš je morao u zatvor, u zatvoru je i Veljko Marić, a i još mnogi drugi Hrvati, dok istovremeno brojni drugi optuženici su na suđenje dolazili sa slobode.

Npr. za potpuno isto djelo, pojedinci sjede u zatvoru dok  se drugi brane sa slobode. Stoga je logično upitati se, sudi li u Hrvatskoj politika ili pravosuđe?

„Hrvatsko pravosuđe potpuno je izgubilo kompas“  izjava je odvjetnika Dražena Matijevića koji je branio Branimira Glavaša. „Način na koji je montiran proces Branimiru Glavašu zastrašujući je. Dugo sam godina bio odvjetnik u komunističkome sustavu. Tada su nepoćudnima namještali gospodarski kriminal, danas, pak, nepoćudnima smještaju ratni zločin.

Mladen Bajić odrađuje najprljavije poslove za vlast inače ne bi ostao toliko vremena tako visoko pozicioniran!“

Gotovo jednak stav je i odvjetnika Željka Olujića, branitelja generala Mirka Norca: „Politika izravno i neizravno pritišće sud!“ kaže odvjetnik Olujić.

„Danas se svi slažu da je Haaški sud politički sud. Hrvatska je potpisala i donijela Ustavni zakon o suradnji s Haaškim sudom, preuredila svoje zakonodavstvo prema njemu, pa danas imamo situaciju da bi se u Hrvatskoj, primjerice, trebalo suditi za izdajstvo ili dezerterstvo, za što nitko nije procesuiran, ali s druge strane, u tamnicama Haaga i u hrvatskim zatvorima imamo osuđene ili optužene.

U sudskim postupcima, kao svjedoci koriste se instruirane osobe, koje su napustile Hrvatsku prije 13 ili 14 godina, vani su obrađeni od strane srbijanskih i bosansko-srpskih tajnih službi. Među njima je i Savo Štrbac. Takvi kao što je Savo Štrbac i njemu slični dobili su jasne instrukcije što i kako treba lagati. To tvrdim s punom odgovornošću jer sam kao branitelj te ljude upoznao u dosadašnjim kaznenim postupcima“ – kaže Olujić.

Smrtna kazna Andriji Artukoviću sramota je pravosuđa

„Prije 35 godina branio sam Andriju Artukovića, nekadašnjega ministra NDH, koji je osuđen na smrtnu kaznu. Politika je u tom slučaju bila prisutna 99 posto. Cijeli proces vođen je po političkom diktatu, a tako je i dovršen.  Obrana je dokazala da je Artuković osuđen na temelju montiranoga i lažnoga iskaza jednog svjedoka  Bajre Avdića. Sama presuda je bila sto posto politička a ne pravna, što je sramota za tadašnje pravosuđe  koje se pokazalo u svoj svojoj bijedi pod diktarurom Komunističke partije.

Osuđen je na smrtnu kaznu koja nije izvršena, čovjek je umro prirodnom smrću jer sam ja ulagao izvanredne pravne lijekove pa je odgađana i egzekucija te je umro prirodnom smrću u zatvorskoj bolnici. Paranoična komunistička vlast odigrala je svoju prljavu igru, od straha da će Artukovićev grob biti mjesto hodočašća, u strogoj su tajnosti, prema mojem saznanju, tijelo Andrije Artukovića spalili i razasuli, tako da nema konkretnoga mjesta gdje je pokopan.  Nitko od njegove obitelji nije bio prisutan, iako je postojao zakon da se to mora omogućiti ako žele odvjetnik i članovi obitelji. Međutim, komunisti su donijeli poseban zakon kojim su ukinuli tu odredbu.  Nema zapisnika o egzekuciji. Sve je obavijeno velom tajne.

U to vrijeme politika se surovo obračunavala sa političkim neistomišljenicima.  Na žalost, sve više ima znakova da se politika i danas obračunava na jednako surov, iako možda ne na tako brutalan način, ali se obračunava!“

Odvjetnik Krešimir Krsnik dijeli mišljenje svojih kolega.  Situacije u kojima se može prepoznati miješanje politike u pravosuđu  daju se prepoznati. Pravosuđe tom predmetu daje posebnu pozornost u smislu da to uvijek rade posebni/odabrani suci.

Kad se nekoga ide politički goniti, uvijek surađuje policija i mediji. Policija, prvo, daje priopćenje novinarima koji onda svi zajedno krenu u sinhronizirani napad.  To se vrlo lako prepoznaje.

Osumnjičenika se dovodi sucu za kojeg su sigurni da će odrediti pritvor, bez obzira postoji li za to kazneno djelo osnovana sumnja,  ili ne. To odabranim sucima nije bitno. Bitno je samo da se čovjek zatvori i da se u medijima prikaže kao okrivljenik.

Ljudi koji lažno prijavljuju gotovo nikad ne budu prijavljeni zbog lažnog prijavljivanja.  U komunizmu je bila takva praksa. Doveli bi osumnjičenika određenom istražnom sucu koji bi odradio svoju partijsku zadaću. U samostalnoj Hrvatskoj opet imamo sličnu situaciju.  Poznata je izreka nekih poznatih osoba: „Mi smo čekali da taj i taj istražni sudac bude dežuran….“

Sucima bi jedina sveta knjiga trebal biti ZAKON.  Suci ne bi smjeli biti podložni politici, niti se plašiti bilo čijih prijetnji i ucjena jer su izabrani na funkije doživotno.

Mnogi okrivljeni su tijekom postupka koji je trajao više godina dokazali svoju nevinost. No kome je to bitno. Nakon dugogodišnjeg sudskog postupka javnost je toliko uvjerena u nečiju krivnju da se osumnjičeni  i nakon što je oslobođen krivnje više nikad ne može oprati.

Europska konvencija za ljudska prava koja je  iznad Ustava RH i Zakona izričito zabranjuje takvo postupanje.

Na žalost, odvjetnici ne mogu jamčiti klijentima zakonito postupanje, jer niti odvjetnici ne znaju kako će suci postupati i kakve će odluke donijeti.

Iskreno, zabrinut sam za smjer kojim ide naše pravosuđe. Mogu čak reći da se i u koministički montiranim političkim procesima zakonitost bolje poštivala nego danas. Danas te osude mediji i nemaš više nikakve šanse.

Novinari koji nisu stručnjaci zastupaju interese određenih lobija ili krupnog kapitala, a optuženi čovjek nema mehanizam svoje zaštite. Takvo ponašanje je zabranjeno Konvencijom.

Ljut sam i na Hrvatsku odvjetničku komoru. Smatram da bi ona morala biti snažniji čimbenik u zaštiti zakonitosti. Na žalost, HOK se na sceni ponaša elitistički.   HOK treba štititi interese zakona, a kad odvjetnici dokazuju kako se krši zakon, HOK bi trebala biti uz te odvjetnike i koristiti sve mehanizme za zaštitu zakona.

Izvor podataka:  Hrvatski list, 2007. g.

 Nada Landeka, o pravosuđu, ovrhama, korupciji, kriminalu, politici,

Otvoreno pismo premijeru Tihomiru Oreškoviću u ime ovršenih i blokiranih Hrvata

Otvoreno pismo premijeru Tihomiru Oreškoviću u ime ovršenih i blokiranih Hrvata

Datum objave: 29. siječanj 2016./hazud.hr/N.Landeka/HAZUD

Cijenjeni gospodine premijeru

Dio svojeg životnog i radnog vijeka proveli ste u demokratskoj, socijalno-gospodarsko razvijenoj zemlji, u kojoj dužnike  ne iznose  iz njihovih domova.  Vidjeli ste kako život izgleda u  zemlji u kojoj stanovnici  imaju svoje dostojanstvo i pravo na dom. Reklo bi se, vidjeli ste i doživjeli kako  život izgleda u pravno uređenim zemljama.

U Hrvatskoj je stanje u pravosuđu  ne katastrofalno već potpuno trulo.

Iz niza pravosudnih slučajeva u kojima je dokumentirano uočena nesposobnost sudskih službenika pa i sudaca, ukazuju na činjenicu da hrvatskim pravosuđem ili vlada mafija, ili su u pravosuđu zaposleni nestručni  i nekompetentni suci koji su na to radno mjesto došli po rođačkim i nekim drugim vezama, ili je pravosuđe potpuno bez nadzora a što im omogućuje da rade što god požele, a sve to na štetu hrvatskog naroda koji u svim oblicima plaća štetu aljkavog postupanja.

Naime kao prvo, stranke u sudskim postupcima plaćaju iznimno visoke odvjetničke troškove i sudske pristojbe što doslovno onemogućuje pristup sudu i pravo na  pravedno parničenje, naročito kad su stranke neuke,  koje se bez odvjetnika teško mogu izboriti za svoje pravo. Drugo je pitanje, hoće li se uspjeti izboriti za svoje pravo i sa odvjetnicima, obzirom da je i odvjetništvo kod nas podijeljeno na elitno i na prosječno. Elitne odvjetnike je gotovo nemoguće platiti, a prosječni mogu pasti u iskušenje da za neku simboličnu naknadu ili iz nekih drugih razloga budu skloni i suprotnoj strani.

Slijedeći problem je svakako neprimjena zakona od strane sudaca ili njihova nejednaka i raziličita primjena zavisno od predmeta do predmeta. Najveći problem ovog trenutka je problem blokiranih građana čiji računi su blokirani ovršnim ispravama; mjeničnim očitovanjem, zadužnicom, suglasnosti o zapljeni sredstava sa računa, ili pravomoćnom sudskom presudom. Činjenica je da takve ovršne isprave zastarijevaju nakon isteka roka od deset godina. Tijekom deset godina promjeni se niz okolnosti, dio duga se možda plati, možda je isplaćen i u cijelosti,  možda su se promijenile okolnosti koje su postojale u trenutku ovjere takve izjave, i sl….. ali posjednik takve isprave u svakom trenutku ima pravo neposredno u FINU dostaviti ovršnu ispravu i okoristiti se zapljenom računa i prijenosom novca sa računa ovršenika na račun ovrhovoditelja.  U svim nabrojanim slučajevima  ovršenik gotovo da uopće nema mogućnosti žalbe. Ovrha se provodi neposredno, ovrhovoditelj dostavi ovršnu ispravu u FINU i zapljena se provodi istog dana. Ovršenici za istu doznaju tek nakon nekog vremena, a  deblokada računa ovisi isključivo o milosti sudova – koji pak niti sami ne znaju kako u kojoj situaciji postupati.

Ovrhe su gospodine premijeru politički problem, ne pravosudni.

Već niz godina provode se ovršni postupci i plijene novac i imovina stanovnika Republike Hrvatske bez ikakvog reda i pravila, i vrlo često bez mogućnosti ulaganja žalbe. Takva situacija uzročnik je niza drugih problema. Obitelji su doslovno bez novca, radnici koji mjesecima nisu primili plaću dospjeli su ne svojom krivnjom u status dužnika jer obveze nisu ni na koji način mogli podmiriti, a s druge strane blokadom žiro računa i cjelokupne imovine uskraćene su im mogućnosti bilo kakvog iznalaženja rješenja. Ovo stanje dovodi do smanjenja potrošnje, do lošijeg obrazovanja djece i studenata, do smanjenja nataliteta, do teških socijalnih slučajeva koji opet padaju na teret državi, i sl. Ljudi su postali depresivni, obolijevaju, beznadni su, bez stalnog radnog mjesta i bez primanja.

Što im preostaje gospodine premijeru?

Novac iz državnog proračuna slijeva se neumjereno i u visokim iznosima na račune  brojnih  političkih stranaka i strančica, na račune raznoraznih udruga  i kćerke i pokćerke tih udruga, plaćaju se mediji koje su iste te privilegirane udruge pokrenuli, dok s druge strane tamo gdje je pomoć potrebna ista ne stiže, ili stiže prekasno.

Ovog trenutka za dužnike su  najznačajnija  četiri problema;

1. Problem građana koji su ovršeni i blokirani od strane nelegalnih austrijskih zadruga, a koje su na području Hrvatske poslovale na sivo (ili na crno), bez prijavljivanja svojih poslovnih aktivnosti i bez potrebnih dozvola. Iste te nelegalne zadruge pokrenule su pravno nevaljalim javnobilježničkim ispravama ovršne postupke koji su osnov za blokade imovine i računa, te oduzimanja novčanih sredstava, imovine i provedbi deložacija. Što s ljudima koji su izbačeni na ulicu. Hrvatska ako je demokratska zemlja ne može sebi dozvoliti umjesto gospodarskog rasta i proizvodnje, proizvoditi isključivo sirotinju i beskućnike. Ovo pitanje, nužno je ODMAH i bez zadrške rješavati
2. Drugi problem je neriješeno pitanje ovršenih i osiromašenih od strane nelegalnih kreditnih ureda. U posljednjih pet, a možda i više godina u Hrvatskoj su kao gljive niknula brojna trgovačka društva koja su ne znamo na koji način uspjela se registrirati kod trgovačkih sudova za kreditno poslovanje iako za to nisu imali nikakvih uvjeta. Organiziranom pljačkom preko tih „kreditnih ureda“ na desetke tisuća ostalo je bez financijske i materijalne imovine, bez svojih domova. To je najsurovija pljačka koju je živ čovjek vidio, i vjerovatno nigdje provedena osim u Hrvatskoj. Naočigled legalnim poslom, sklapanjem ugovora o kreditu sa uredima koji su poslovali bez potrebnih dozvola, isplaćivan je minimalan iznos novca, a odmah u startu su kuće i stanovi vlasnički prenešeni na nepoznate osobe. Drugim riječima, proveli su pljačku pred očima cjelokupne javnosti. I ne samo da su prenijeli imovinu na sebe bez ikakvog osnova, već su i silom izbacivali ljude iz njihovih domova, prijekim sudom-upadima dok nikog nije bilo doma, preprodavali stanove i kuće višestruko vrijednije od visine duga, dok su istovremeno preko trećih pravnih osoba vršili zapljenu novčanih sredstava putem FINE.  Dužnici na postupanje nisu imali pravo žalbe, točnije, osuđeni su bez suda i bez prava prigovora.
3. Treći vrlo značajan problem su kartične kuće koje se na gotovo jednak lihvarski način ponašaju prema građanima kao i naprijed opisani. Godinama kartične kuće bez ikakvog nadzora obračunavaju lihvarske kamate, povećavaju glavnice, ovršuju i blokiraju sve redom, a građani uopće ne znaju, niti imaju bilo kakav podatak koja je visina njihovog stvarnog duga, koliko su otplatili, i sl. jer takvu obavijest gotovo da je nemoguće od njih dobiti. Metoda  naplate je ista: blokada računa, zapljena novčanih sredstava, zabilježba ovrhe na imovini, prodaja imovine, iseljavanje dužnika.

Gospodine premijeru,

o ovim problemima gotovo je sve već javno rečeno, a i puno puta obrazloženo i potkrijepljeno argumentima vašim prethodnicima.  Primili su nas mnogi, ali do danas nije ponuđeno adekvatno rješenje i zaštita ovršenika. Protekle četiri godine ovršenici i dužnici tih nelegalnih kreditora, ili pak onih kreditora koji nekontrolirano obračunavaju redovne i zatezne kamate, penale, opomene i slično proživjeli su pakao. S nestrpljenjem su iščekivali rješenje koje im je mnogo puta bilo obećavano od strane bivše Vlade RH. I bivši ministar financija Slavko Linić, pa u jednom trenutku čak i bivši premijer Zoran Milanović, uz velik broj drugih ekonomskih stručnjaka javno su izjavljivali da je u opisanim slučajevima riječ o kriminalu. Cijeli predmet predan je DORH-u na provođenje istrage, 19 optuženika iz afere „kreditni uredi“ čak su bili pritvoreni i protiv njih se vodi sudski postupak pred Županijskim sudom u Zagrebu, dok su u Austriji  pokrenute značajne istrage protiv djelatnika nelegalnih austrijskih zadruga koje ovršno-pljačkaškim pohodom haraju Hrvatskom, ali ono što dužnicima treba – to je zaštita od nezakonitosti. I TO HITNO.

Naime, dužnici nemaju financijsku ni moralnu snagu izdržati sav taj pritisak. Ovakvo stanje dovodi do teških bolesti dužnika i do niza samoubojstava. Obitelji se raspadaju, kriza ostavlja teške tragove, a još veće posljedice ostavlja spoznaja – da su ljudi prepušteni sami sebi.

Istina, u rujnu 2015. godine donešen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15). Zakon je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine, a danas ujutro je ponovno bila Zaključkom određena deložacija o čemu smo vas obavijestili i elektronskom poštom. Sudovi parcijalno primjenjuju zakon, pa tako neki suci donose Rješenje o odgodi ovrhe, dok drugi određuju iseljenje u potpuno jednakoj pravnoj stvari.

U Ministarstvu pravosuđa raspravljali smo i o pitanju  primjene zakona, tj. može li se i smije zakon primjenjivati retroaktivno, ako da na koji način, ako ne, koju onda pravnu zaštitu od nezakonitih ovrha dužnici uopće imaju?

Do danas nema odgovora na  pitanja koja muče dužnike/ovršenike. FINA ne ispituje zakonitost osnove za pljenidbu pa provodi ovrhe neovisno o tome je li isprava zakonita ili nije, i je li u zastari. Sudovi pak nejednako primjenjuju zakon pa pred pojedinim sudovima tvrde da donešeni zakon ne odnosi se na dužnike koji su žrtve tih nelegalnih kreditora postali do 30. rujna 2015 godine, već nakon tog datuma. Nejasno je onda s kojom svrhom je takav zakon donešen, kad ne daje adekvatnu zaštitu ovršenicima, ovrhe se nadalje provode, računi su blokirani, a imovina im se otima.

Osim toga, odredbe tog Zakona su nejasne pa se i različito tumače. Neki tvrde da se Zakon odnosi samo na dio populacije, i samo na fizičke osobe i to do milijun kuna duga, dok drugi tvrde da ništetnost sama po sebi ne proizvodi nikakve pravne učinke, pa se u stvari niti jedna ovrha pokrenuta od strane kreditora koji na području Hrvatske nisu legalno prijavili svoje poslovne aktivnosti ne može ni  smatrati pravno valjanom, tim više što su takvi akti u nesuglasju sa brojnim zakonima koji su na snazi u RH.

Ovo su pitanja koja HITNO treba razriješiti  i na iste dati odgovor, te od strane Ministarstva pravosuđa i Ministarstva financija dati interne upute FINI i sudovima – kako postupati u opisanim slučajevima.  Situacija je žurna i treba ju rješavati bez odgode. Bivšoj Vladi dan je prijedlog da se problem riješi u obliku posebne  Uredbe kojom bi se svi nezakoniti ugovori i akti smatrali poništenim. To je bilo pokušano riješiti nedorečenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, ali očigledno nije kvalitetno riješeno kad se deložacije i nadalje provode, a računi građana nisu deblokirani.

Molimo vas da primite predstavnike dužnika nelegalnih kreditnih ureda i dužnika kartičnih kuća na sastanak,  na kojem bi svakako bilo uputno da budu prisutni i ministar pravosuđa i ministar financija, i to promptno kako bi i vi sami što prije mogli polučiti rezultate provedbi reformi i ispravka nezakonitosti.

Uz vrlo malo truda, naša zemlja može biti perspektivna i uspješna, bogata i plodonosna, a građani poduzetni i sretni, stvaralački raspoloženi, međutim  sve dok su im računi blokirani, džepovi prazni a imovina meta lihvara –  građani  nemaju i ne mogu imati poticaja ni snage za napredak.

U svezi svega navedenog, predlažemo vam da primite  predstavnike dužnika nelegalnih kreditora jedan od narednih radnih dana, i to delegaciju od četvero građana, najkasnije do četvrtka 04.02.2016. godine,  za koji dan je predviđen organizirani prosvjed ispred Hrvatskog sabora.  Delegacija predstavnika dužnika iznijet će vam vrlo zabrinjavajuće činjenice i predložiti vrlo jednostavna i učinkovita rješenja.

Zahvaljujemo se,

PREDSTAVNICI DUŽNIKA NELEGALNIH KREDITNIH UREDA I NELEGALNIH AUSTRIJSKIH ZADRUGA