PRAVNI TERMINI I PROPISI KOJE MORATE ZNATI: Pobojnost ugovora, ništetnost ugovora, oglašivanje rješenje ništetnim

PRAVNI TERMINI I PROPISI KOJE MORATE ZNATI: Pobojnost ugovora, ništetnost ugovora, oglašivanje rješenje ništetnim

Datum objave: 08. veljače 2016./HAZUD/Urednik

POBOJNOST UGOVORA   

Pobojnost ugovora pojam je koji označava da ugovor stvara namjeravane pravne učinke kao i valjani pravni posao, ali da ti učinci mogu biti poništeni. Važno je naglasiti da se pobojne pravne poslove može izjednačiti s valjanima i oni će proizvoditi namjeravane učinke tako dugo sve dok ne budu poništeni, ako uopće budu poništeni. Također, pobojnost na postoji u općem interesu, tj. sud na nju ne pazi po službenoj dužnosti.

Ugovor je pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana u pogledu volje te kad je to zakonom ili posebnim propisima određeno. Ograničena poslovna sposobnost javlja se kao razlog pobojnosti pravnog posla samo u slučaju kad ograničeno sposobna osoba zaključi pravni posao bez odobrenja svojeg zakonskog zastupnika, a takvo odobrenje ni naknadno ne uslijedi. Mane volje koje izazivaju pobojnost pravnog posla jesu prijetnja, zabluda i prijevara. Druge razloge pobojnosti predviđene zakonom nalazimo u povredi načela jednake vrijednosti činidaba(ekvivalentnost prekomjerno oštećenje), i pravnim radnjama dužnika na štetu vjerovnika. Po pozitivnim propisima svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu može pobijati radnju svog dužnika koja je poduzeta na njegovu štetu, tj. ako zbog njezina izvršenja dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

Ugovaratelj na čijoj je strani uzrok pobojnosti odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog poništenja ugovora, pod uvjetom da nije znao niti morao znati za postojanje uzroka pobojnosti.

Osobe ovlaštene na traženje poništenja jesu stranke u poslu, a iznimno i neke treće osobe. Od stranaka poništenje može tražiti ona u čijem je interesu pobojnost ustanovljena.

Poništenje pobojnog pravnog posla može se tražiti u roku od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prisile ako je zaključen pod prijetnjom ili prisilom (subjektivni rok). Krajnji rok za poništenje je tri godine računajući od dana sklapanja pravnog posla (objektivni rok). Za neke slučajeve predviđeni su posebni rokovi, tako da je rok za osobu koja je bez potrebnog odobrenja sklopila pravni posao za vrijeme svoje ograničene poslovne sposobnosti tri mjeseca od dana stjecanja potpune poslovne sposobnosti. Kod prekomjernog oštećenja predviđen je jedinstveni objektivni rok od godinu dana računajući od dana sklapanja pravnog posla. Svi navedeni rokovi su prekluzivni pa se nakon njihova proteka gasi pravo na zahtjev za poništenje.

NIŠTETNOST UGOVORA

Nazivaju se i apsolutno ništetnim pravnim poslovima. S njima se postupa kao da nisu zaključeni, kao da pravno ne postoje. Ništetnošću se štite temeljna načela društvenog uređenja izražena u pravnim i moralnim normama društva. Ništetnost nastupa ex lege, a sud na nju pazi po službenoj dužnosti (ex offo).

Ništetnost, ništavost ili ništavnost  (primjerice ugovora), pojam koji označava da sklopljeni ugovor ne proizvodi namjeravane pravne učinke koje bi proizvodio da je valjan. Ipak, važno je naglasiti kako nije točno da ništetan ugovor ne stvara nikakve pravne učinke, jer u slučaju ispunjenja strane mogu zahtjevati vraćanje ispunjenog, a može nastati i odgovornost jedne strane za štetu drugoj strani. Također, važno je naglasiti i to kako na ništetnost pazi nadležni sud po službenoj dužnosti.

Razlog ništetnosti je protivnost ugovora javnom poretku, odnosno ustavu neke zemlje. Protivnost ustavu ne znači samo protivnost ustavnim načelima nego i konkretnim odredbama ustava.

Osim toga, pravni posao ništetnim čini i protivnost pojedinim prisilnim propisima, protivnost moralu društva, a Zakon o obveznim odnosima (ZOO) točno predviđa i druge određene razloge.

Razlozi ništetnosti u svezi sa stranama i očitovanjem volje

Razlozi za ništetnost su sljedeći: poslovna nesposobnost, nepostojanje suglasnosti tijela pravne osobe, fizička sila, školski primjer i šala, simulacija, nesporazum i zabrana sklapanja ugovora jednoj strani.

Razlozi ništetnosti u svezi s činidbom i objektom činidbe

Predmet ugovorne obveze (činidba) mora biti objektivno moguća, odrediva i pravno dopuštena.

Razlozi ništetnosti u svezi s pobudom

Pobuda je nedopuštena kad je protivna javnom poretku, odnosno ustavu zemlje.

Razlozi ništetnosti zbog nedostatka oblika

Kad propis određuje oblik u kojem ugovor mora biti sklopljen, a i kada same ugovorne strane odrede oblik kao pretpostavku valjanosti ugovora, izostanak sklapanja ugovora u propisanom obliku dovodi do ništetnosti.

Budući da ništetnost nastaje na osnovi zakona, sud može svojom odlukom samo proglasiti posao ništetnim, ako su se stekli za to predviđeni razlozi (zakonski), dakle, sud može donijeti samo deklaratornu odluku. Ništetnost nastaje ex tunc, od samog zaključenja posla.

RAZLOZI ZA NIŠTETNOST

Kao razlozi ništetnosti javljaju se poslovna nesposobnost stranaka, nevaljanost i nesuglasnost očitovanja volje, nemogućnost, nedopuštenost, neodređenost, odnosno neodredivost činidbe, nepostojanje i nedopuštenost osnove, te ponekad, nedostatak potrebnog oblika. Pravni posao može biti i djelomično ništetan. Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora – utile per inutile non vitiatur (korisno se štetnim ne kvari). To vrijedi, međutim, samo u slučaju kad ugovor može opstati bez te ništetne odredbe, a ta odredba nije bila ni uvjet ugovora, ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

Ništetan ugovor ne proizvodi namjeravane pravne učinke.

Osnovna dužnost ugovornih strana u slučaju ništetnosti ugovora jest povrat u prijašnje stanje, i to tako da svaka od njih ima vratiti drugoj sve što je primila po osnovi takvog ugovora. Ako je ugovor ništetan zbog toga što je po svojem sadržaju ili cilju protivan Ustavu Republike Hrvatske i prisilnim propisima, sud može (ali ne mora) odbiti u cjelini ili djelomično zahtjev nesavjesne strane, a to je ona koja je u vrijeme sklapanja posla znala ili morala znati za navedene razloge ništetnosti, za vraćanjem onoga što je drugoj strani dala.

Među pravnim posljedicama ništetnosti predviđena je i odgovornost za štetu zbog sklapanja ništetnog pravnog posla. Odgovornost za štetu pada na onu stranu koja je kriva za sklapanje ništetnog posla. Dužnost naknade štete ne postoji ako se dokaže da je strana koja trpi štetu zbog ništetnosti posla znala ili prema okolnostima posla morala znati za postojanje uzroka ništetnosti. Na ništetnost se može pozivati svaka zainteresirana osoba, dakle, pored ugovornih strana i treće osobe od kojih ponajprije državni odvjetnik i državni pravobranitelj. Pravo na isticanje ništetnosti nije vremenski ograničeno.

Izvanredni pravni lijekovi  – Poništavanje i ukidanje rješenja i oglašavanje rješenja ništavim

Rješenje Županijskog suda donešenog nedjeljom

Zakonom o općem upravnom postupku (dalje u tekstu ZUP), Zakonom o upravnom sporu (dalje u tekstu ZUS) te Općim poreznim zakonom (dalje u tekstu OPZ) definirani su načini intervencije u pravomoćne odluke javnopravnih tijela, ukoliko su pravomoćni akti opterećeni nedostacima, koji imaju štetne posljedice za interese stranaka ili za javni interes. Pravomoćna se odluka može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom. U nastavku će se pobliže objasniti dva izvanredna pravna lijeka – poništavanje i ukidanje rješenja te oglašavanje rješenja ništavim.

• Poništavanje i ukidanje rješenja izvanredni je pravni lijek koji je detaljnije propisan odredbama ZUP-a u člancima od 128. do 132. U skladu s navednim odredbama, moguće su dvije varijante, odnosno poništavanje i ukidanje nezakonitog rješenja te ukidanje zakonitog rješenja kojim je stranka stekla neko pravo.

ZUP –   OGLAŠIVANJE RJEŠENJA NIŠTAVIM

Oglašivanje rješenja ništavim

Članak 128. (1) Rješenje će se oglasiti ništavim:

1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti,
2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku,
3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće,
4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo,
5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala,
6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

(2) Rješenje će oglasiti ništavim javnopravno tijelo koje ga je donijelo ili koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke u svako doba.

(3) Kad je rješenje o oglašivanju rješenja ništavim donijelo prvostupanjsko tijelo, protiv toga rješenja može se izjaviti žalba (nije omogućeno pravo na žalbu). Kad je drugostupanjsko javnopravno tijelo ili tijelo koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo rješenje oglasilo ništavim, protiv toga rješenja može se pokrenuti upravni spor.

(4) Ništavo rješenje nema pravni učinak. U slučaju oglašivanja rješenja ništavim, smatraju se ništavim i pravni učinci tog rješenja.

Što se tiče nezakonitog rješenja, isto se može poništiti ili ukinuti u cijelosti ili djelomično i nakon isteka roka za žalbu. Nezakonito rješenje može se poništiti u roku od dvije godine, a ukinuti u roku od jedne godine od dana dostave rješenja stranci. U slučaju očite povrede materijalnog propisa, rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može se poništiti ili ukinuti ovisno o prirodi upravne stvari i posljedicama koje bi nastale poništenjem ili ukidanjem rješenja. Poništiti se može rješenje ako ga je donijelo nenadležno javnopravno tijelo ili je rješenje doneseno bez zakonom propisane suglasnosti, odobrenja ili mišljenja drugoga javnopravnog tijela ili ako je u istoj stvari već doneseno pravomoćno rješenje kojim je ta upravna stvar drukčije riješena. Bitno je naglasiti da se u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, rješenje može ukinuti samo uz pristanak protivne stranke.

Nadalje, zakonito rješenje kojim je stranka stekla kakvo pravo može se ukinuti u cijelosti ili djelomično ako je ukidanje tog rješenja dopušteno zakonom, zatim ako sadržava pridržaj ukidanja, a stranka nije ispunila obvezu iz rješenja ili je nije ispunila u roku, te ako je to potrebno zbog otklanjanja teške i neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i javnu sigurnost, a to se ne bi moglo otkloniti drugim sredstvima kojima bi se manje diralo u stečena prava (u tom slučaju stranka ima pravo na naknadu stvarne štete).

Rješenje može poništiti ili ukinuti javnopravno tijelo koje ga je donijelo.

Kad je rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo, može ga poništiti ili ukinuti i drugostupanjsko tijelo ili tijelo koje na temelju zakona obavlja nadzor nad tim tijelom. Protiv rješenja o poništavanju ili ukidanju koje je donijelo prvostupanjsko tijelo može se uložiti žalba, a kad žalba nije dopuštena, može se pokrenuti upravni spor. Protiv rješenja drugostupanjskog tijela može se pokrenuti upravni spor.

2) Ništavost upravnog akta je težak oblik nezakonitosti s teškim pravnim posljedicama. Ništavo rješenje nema pravni učinak, a u slučaju oglašivanja rješenja ništavim, smatraju se ništavim i svi pravni učinci tog rješenja. Stoga je oglašavanje rješenja ništavim moguće samo u izričito navedenim slučajevima u članku 128. ZUP-a, kako slijedi:

1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti,
2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku,
3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće,
4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo,
5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala,
6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

Nadalje, sukladno odredbama istog članka, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke rješenje će oglasiti ništavim javnopravno tijelo koje ga je donijelo ili koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo, u svako doba.

PONIŠTAVANJE I UKIDANJE  NEZAKONITOG SUDSKOG RJEŠENJA

ZUP-Članak 129.

(1) Nezakonito rješenje može se poništiti ili ukinuti u cijelosti ili djelomično i nakon isteka roka za žalbu.

(2) Rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može se poništiti:

1. ako ga je donijelo nenadležno javnopravno tijelo ili je rješenje doneseno bez zakonom propisane suglasnosti, odobrenja ili mišljenja drugoga javnopravnog tijela,
2. ako je u istoj stvari već doneseno pravomoćno rješenje kojim je ta upravna stvar drukčije riješena.

(3) U slučaju očite povrede materijalnog propisa, rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može se poništiti ili ukinuti ovisno o prirodi upravne stvari i posljedicama koje bi nastale poništenjem ili ukidanjem rješenja.

(4) U upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, rješenje se može ukinuti samo uz pristanak protivne stranke.

Ukidanje zakonitog rješenja kojim je stranka stekla neko pravo

Članak 130. (1) Zakonito rješenje kojim je stranka stekla kakvo pravo može se ukinuti u cijelosti ili djelomično:

1. ako je ukidanje tog rješenja dopušteno zakonom,
2. ako sadržava pridržaj ukidanja, a stranka nije ispunila obvezu iz rješenja ili je nije ispunila u roku,
3. ako je to potrebno zbog otklanjanja teške i neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i javnu sigurnost, ako se to ne bi moglo otkloniti drugim sredstvima kojima bi se manje diralo u stečena prava.

(2) Kad je rješenje ukinuto radi otklanjanja teške i neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i javnu sigurnost, stranka ima pravo na naknadu stvarne štete.

Nadležnost i postupak poništavanja ili ukidanja rješenja

Članak 131.(1) Rješenje može poništiti ili ukinuti javnopravno tijelo koje ga je donijelo. Kad je rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo, može ga poništiti ili ukinuti i drugostupanjsko tijelo. Ako nema drugostupanjskog tijela, rješenje može poništiti ili ukinuti tijelo koje na temelju zakona obavlja nadzor nad tim tijelom.

(2) Nezakonito rješenje može se poništiti u roku od dvije godine, a ukinuti u roku od jedne godine od dana dostave rješenja stranci, u kojiNAČELO ZAKONITOSTIm slučajevima rješenje mora biti u tom roku otpremljeno iz tijela koje je rješenje donijelo.

(3) Javnopravno tijelo donosi rješenje o poništavanju ili ukidanju rješenja po službenoj dužnosti, na prijedlog stranke ili ovlaštenoga državnog tijela. Ako je prijedlog za poništavanje ili ukidanje rješenja podnijela stranka ili ovlašteno državno tijelo, a javnopravno tijelo ne prihvati prijedlog, obavijestit će o tome podnositelja prijedloga.

Povrat imovine stečene bez pravne osnove

Članak 132. ZUP-a

U slučaju oglašivanja rješenja ništavim ili poništavanja rješenja, imovina stečena bez pravne osnove vraća se sukladno propisima građanskog prava.

NAČELO ZAKONITOSTI – (POVREDA ZAKONA KAO RAZLOG UKIDANJA PRAVNOG AKTA)

Tijela koja rješavaju upravne stvari dužna su donositi upravne akte na temelju zakona, drugih propisa državnih tijela te općih akata pravnih osoba koje one donose temeljem javne ovlasti. To načelo uključuje kako osiguranje formalno-pravne zakonitosti (poštivanje postupovnih pravila o načinu vođenja postupka u svim fazama, utvrđivanje pravoga stanja stvari, poštivanje propisa o obliku i dijelovima upravnog akta), tako i osiguranje materijalno-pravne zakonitosti (pravilnu primjenu materijalnih propisa na osnovi kojih se odlučuje u konkretnoj stvari).

To krucijalno načelo upravnoga pravnog sustava sadrži odredba članka 19. Ustava Republike Hrvatske. 

Pravo na pristup informacijama i Zakon o zaštiti osobnih podataka

Pravo na pristup informacijama i Zakon o zaštiti osobnih podataka

Datum objave: 11. veljače 2016./Piše: Nada Landeka/HAZUD

Pristup informacijama za novinare

Informacija najvažnija stvar i to kako sa strane tijela javne vlasti, tako i sa strane novinara. Informacija služi kontroli rada tijela narodne vlasti, kao korekcija korupcije i za jačanju odgovornosti.

„Informacija je valuta demokracije“ – Thomas Jefferson

Pravo na pristup informaciji je iznimno važna. To stoga što „Korupcija buja na skrovitim mjestima i izbjegava javnost!“ Međutim, nisu sve informacije dostupne. Postoje podaci koji su sakriveni od očiju javnosti i za koje je zakonom propisana tajnost Zakonom o tajnosti podataka.

Osobni podaci koji se odnose na rasno ili etničko podrijetlo, politička stajališta, vjerska ili druga uvjerenja, sindikalno članstvo, zdravlje ili spolni život i osobni podaci o kaznenom i prekršajnom postupku predstavljaju posebne kategorije osobnih podataka te se pri  njihovoj obradi mora voditi posebna briga i osigurati posebna zaštita.

Nedozvoljeno prikupljanje  osobnih podataka o nekoj osobi, njihovo javno objavljivanje predstavlja kazneno djelo propisano Kaznenim zakonom RH, a i Zakonom o zaštiti osobnih podataka.

Javna tijela mogu djelomice ograničiti pristup takvim osobnim informacijama, ili pak uvesti apsolutno ograničenje u pogledu pristupa takvim informacijama. Npr. apsolutno ograničenje u pogledu informiranja javnosti su postupci koji se vode u prethodnom i u kaznenom postupku,  poslovi i profiti, porezna tajna, zaštićeni osobni podatak, podaci o osobnom životu i sl. 

Informacije od javnog interesa najčešće su informacije o javnim sredstvima financiranja, državni budžet, prodaja zemljišta na javnim natječajima, socijalna pomoć, zapošljavanja u državnim ustanovama, javna nabava i sl.

Prvi zakon o pravu na pristup informacijama u Hrvatskoj je na snazi od 2003. godine. Već tada su građanima postale pristupačnije brojne informacije.  Kasnije je zakon usklađivan sa europskom direktivom, pa sve do danas kad su u kolovozu 2015. godine načinjene najnovije izmjene.

Ustav RH jamči pravo na pristup informacijama.  Dužnost tijela javne vlasti nije samo da pruži informaciju na upit, već je dužno i da proaktivno objavljuje informaciju na svojim web stranicama i portalima pristupačnim javnosti.   Informacija koja je javno dostupna, može se dalje javno i dijeliti.

Informacije koje su obuhvaćene Zakonom o zaštiti osobnih podataka i drugim zakonima kao zakonom zaštićene informacije  koji štite privatnost i osobnost ne smiju  se javno dijeliti.

Što je informacija u zakonskom smislu? Svaki podatak posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je pohranjen.

Nisu sve informacije javne.

Informacije koje se objavljuju u javnosti moraju biti od javnog interesa, no svakako valja razlikovati javni interes od interesa javnosti. Npr. državni proračun, financiranje putnih troškova nekog gradonačelnika,  nabavka vozila na teret proračuna države, županija ili općina i sl. – su informacije od javnog interesa, dok  osobne informacije o nekoj javnoj ličnosti, umjetnici, piscu, i sl. možda privlače  interes javnosti, no njihovo objavljivanje nije iz tog razloga i opravdano.

Informacija mora biti točna, potpuna i pravovremena.  

Informacija se može zatražiti od svakog tijela čiji je osnivač RH, udruge, odbori i sl. Svako javno tijelo mora imati i svojeg službenika za informiranje.

Zakonom su propisani rokovi u kojem su javna tijela dužna dati informaciju, ili ju odbiti.  U slučaju odbijanja tražitelj informacije ima pravo podnijeti žalbu ili tužbu zbog nezakonite radnje Visokom upravnom sudu.

Informacija se može zatražiti elektronskom poštom koja je valjano sredstvo komunikacije.  Prilikom slanja maila uputno je zatražiti potvrdu primitka kako bi se sačuvali podaci radi rokova.

U nizu slučajeva baš se i ne primjenjuju  zakonske. Npr. pri javnoj objavi informacije nužno je voditi brigu o propisanoj tajnosti podataka, o anonimizaciji podataka iz sudskih presuda , o ustavnim odredbama koje jamče pravo na privatnost i na osobni život.  Nedozvoljena uporaba osobnih podataka kažnjiva je po čl. 146 Kaznenog zakona. „ (1) Tko protivno uvjetima određenima u zakonu prikuplja, obrađuje ili koristi osobne podatke fizičkih osoba, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.”

(2)          Tko protivno uvjetima određenima u zakonu iznosi osobne podatke iz Republike Hrvatske u svrhu daljnje obrade ili ih objavi, ili na drugi način učini dostupnim drugome, ili tko radnjom iz stavka 1. ovoga članka  sebi ili drugome pribavi znatnu imovinsku korist ili prouzroči znatnu štetu, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

(3)          Kaznom iz stavka 2. ovoga članka  kaznit će se tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini prema djetetu ili tko protivno uvjetima određenima u zakonu prikuplja, obrađuje ili koristi osobne podatke fizičkih osoba koji se odnose na rasno ili etničko podrijetlo, politička stajališta, vjerska ili druga uvjerenja, sindikalno članstvo, zdravlje ili spolni život te osobne podatke fizičkih osoba o kaznenom ili prekršajnom postupku.    

U Hrvatskoj se godinama provodi genocidna politika, pravosuđe je oružje za provedbu

U Hrvatskoj se godinama provodi genocidna politika, pravosuđe je oružje za provedbu

Datum objave: 14. veljače 2016./Piše: Nada Landeka/HAZUD

Pravna država temelj je svake prosperitetne, napredne i sigurne države u kojoj žive nediskriminirani, ravnopravni građani, jednakih prava i uvjeta za život. Država u kojoj se u jednakoj situaciji tijela vlasti ili sudovi ponašaju nejednako, donose nejednake odluke i ne štite prava građana zajamčena Ustavom RH, već upravo suprotno, diskriminirajuća je.

Brojni su slučajevi nejednakog postupanja prema građanima,  povrede prava, nepoštivanja zakona što dovodi do  gubitka dostojanstva, i pojačavanja nevjere u nekakvu bolju budućnost.

Ministar pravosuđa Ante Šprlje,  koji je  sudeći prema stanju u zemlji,  ministar kojeg je većina očekivala s nestrpljenjem, u startu je iznio svoja razmišljanja o rješavanju nekih važnih pitanja, čime je  zapravo doveo u duboku zabrinutost velik broj dužnika, ovršenika, tužitelja, oštećenih na ovaj ili onaj način, a čija sudbina zavisi o djelotvornom i poštenom pravosuđu.

Hrvatski narod pati desetljećima

Hrvati su progonjeni u ratu i u miru. Zbog velikog broj poginulih, nestalih, ranjenih u ratu,  progonjenih i ubijenih u miru, i na koncu, osiromašenih,  ukradenog dostojanstva, časti, ugrožene egzistencije, Hrvati su postali beznadan i preplašen narod. Osim nekolicine tajkunskih obitelji koje u stvari nije ni briga tko je na vlasti, i kako će vladati državom, jer je zapravo vlast u rukama tajkuna, a ne kontrolira vlast njih, kako bi to u pravnim državama trebalo biti.

Tu i tamo, poput zrake sunca u sivom i tmurnom danu, pojavi se neka nada, neko uvjerenje da se situacija mijenja. Takva nada probudila se u mnogima i nakon najnovijih parlamentarnih izbora. Očekivalo se da će nova Vlada u kratkom roku učiniti sve potrebno oko imenovanja i vrlo brzo započeti s radom za opće dobro. Radi toga su i izabrani.

Međutim, sve ono što se događalo neposredno nakon izbora, a potom i nakon konstituiranja Vlade upućuje na to da većini političara nije na prvom mjestu narod koji ih je izabrao, već im je prioritet što bolje ukorjenjivanje u neka od vodećih funkcija u politici. Zakon je posložen tako da je njima uvijek dobro, ma kako narodu bilo. Plačica ide odmah, od dana konstituranja Sabora, oni koji su otišli, nadalje  su osigurani daljnjih šest mjeseci s primanjima. A što su to tako dobro učinili da bi narod bio u obvezi plaćati ih za njihov nerad?

Dobro upućeni koji poznaju  situaciju,  znaju da se u Hrvatskoj već godinama ne primjenjuju zakoni, ili se primjenjuju selektivno, ili samo u granici nužnosti, tek toliko da se popuni statistika.

Tako je statistički gledano, riješen velik broj slučajeva, ali naravno onih u kojima se razne bakice i djedovi kažnjavaju kaznama od 200 kn ili više zbog sitnih propusta, dok  grupa  koja je posegnula za višemilijunskim ciframa ostaje svih godina nedostižna. Dapače, uvažavana!

Godine prolaze, s njima prolaze Vlade, kao da jure brzim vlakom.  Pored njih se izmjenjuju gladna i zabrinuta lica naroda, praznih džepova, praznog pogleda usmjerenog u sutrašnjicu koja ne pruža nikakvu sigurnost. Radnih mjesta nema, velik broj onih koji rade nisu mjesecima primili plaću za svoj rad.  Građani ovršeni, opljačkani, nezaposleni, praznih džepova, gladni, a brzi vlak vladajućih nezaustavljivo juri k samo jednom cilju; zauzimanju položaja i funkcija. Narod  igra glavnu ulogu  samo  u dane izbora, tada im se političari dodvoravaju,  obećanja pljušte.

Ministar pravosuđa, u svojem prvom javnom nastupu izjavio je: „Nisam stajališta da se građani iseljavaju iz jedinog doma. U svakom slučaju mislim da bi ti građani trebali ostati u svojim domovima, a druga je stvar ako se radi o vikendici i sl.“

Građani, ovršenici, oštećenici brojnih nelegalnih kreditnih ureda, nelegalnih austrijskih zadruga zapanjeno su slušali. Sa svakom novom zrakom sunca koja zasjaji sa Markovog trga, građani povjeruju da  dolazi i spasenje za njih i neko pametno rješenje.  I tada dobiju šamar u lice poput hladnog tuša!

Pa o kakvom vi to iseljavanju govorite gospodine ministre?

Od vas se očekuje da uvedete red u pravosuđe, da skupite hrabrosti natjerati suce da primjenjuju zakon na temelju kojeg donose sudske odluke, očekuje se od vas da uvedete pravosudni  nadzor  koji će imati ovlasti prave i učinkovite kontrole nad radom sudaca… nadzor koji će imati ovlasti ukazati na nezakonitosti i nepravilnosti, i tijelo koje će odluke donijete na nezakonit način konačno moći ukinuti. Jer kakva je korist od dopisivanja unutar institucija, ako to dopisivanje na daje nikakav učinak?  Očekuje se da ispravite sve one nepravde koje do sada, godinama nitko nije ispravio.

Oglasi o prodaji kredita pred ulazom u Ministarstvo pravosuđa

Gospodine ministre, ispred ulaza Općinskog građanskog suda u Zagrebu i danas  stoje oblijepljeni oglasi: „Najbrži način isplate novca“,  „Brza isplata“, „Kredit bez garancije“…. i slične objave. Isti takvi oglasi oblijepljeni su i na samom ulazu u Središnju Poreznu upravu Zagreb, u samom centru grada, na deset koraka od MUP-a.  Sramotno!

Oglasi pred ulazom u sud

Policajci, inspektori, djelatnici tajnih službi posljednjih godinu dana prozivani su u mnogim aferama. Prisluškivali su štošta, iako se oni zaklinju da nisu, informacije kolaju u javnosti, znači netko im ih je sigurno otkrio. Već i ptice na grani znaju, da su policajci mogli imati informacije o svačijem telefonskom pozivu, i izlistanje poruka, i to još i prije deset godina, dovoljno je bilo poželjeti, i neki kolega u MUP-u bi pribavio ispis.  Samo ilegalne kreditne urede i kreditne posrednike ne mogu nikako, evo već godinama “nanjušiti”? Građani  dobro znaju da u Hrvatskoj  zapravo svi sve znaju, ali ih se genocidnom politikom  pravi malo zbunjenima i tupastima.

Građane se zastrašuje  kako bi što manje vidjeli, što manje znali, i što manje se bunili

Prije dvije godine, u zgradi tržnice na Kvaternikovom trgu bilo je otvoreno nekoliko kreditnih ureda. Slobodno su, i bez ikakve zapreke ugovarali ugovore o kreditu između građana i nekakvih  Kartaga, Kartagina, isplaćivali novac na ruke, a potom bi tvrtka “Novac na ruke” zablokirala sve račune i imovinu i plijenila novac bez osnove. Ovo  iznimno važno pitanje do danas nitko nije rješavao, niti riješio.

Tko je dozvolio da se godinama provode nezakonite zapljene i blokade žiro računa i mirovina?  Tko je prešutno odobrio rad nelegalnim kreditnim uredima i pljačku tisuće građana?

FINANCIJSKA – AGENCIJA – BLOKADA ŽIRO RAČUNA

Na stotine umirovljenika je sa zaplijenjenom mirovinom, a Zavod za mirovinsko osiguranje provodi administrativne zabrane nelegalnih poduzeća. FINA pak provodi zapljene po administrativnim zabranama, suglasnostima, temeljem bjanko zadužnica a po nalogu kreditnih ureda osnovanih sa samo 20.000 kn temeljenog kapitala, neki su i u stečaju, neki brisani, ali svima je zajedničko da uopće nisu bili sudionici ugovornog odnosa već je na njih potraživanje preneseno cesijom koja uopće nije ovjerena kod javnog bilježnika. Takav pravni posao u startu je nezakonit iz više razloga propisanih Zakonom o obveznim odnosima, a da ne kažemo da kreditni uredi uopće nisu mogli ni biti registrirani sa tako malim temeljnim ulogom, a kamo li da su smjeli poslovati bez potrebnih dozvola koje propisuje zakon.

E, tu smo zapeli gospodine ministre. Zakon!!! Što je sa primjenom Zakona?

Ustavni sud prošlog ljeta se izjasnio, iako smo svi to znali i prije da u Hrvatskoj SVI MORAJU POŠTOVATI ZAKON, USTAV I PRAVOMOĆNE SUDSKE PRESUDE.

Sudovi ne poštuju zakon, da poštuju, ni jedna ovrha se ne bi mogla provesti temeljem ugovora sklopljenim sa nelegalnim institucijama. Ovršni postupak ne bi se mogao niti pokrenuti na temelju manjkavih dokumenata koji su krivotvoreni, bez datuma, bez potpisa, i uz masu drugih nedostataka koji upućuju na sumnju u vjerodostojnost tih isprava.

FINA ne poštuje zakon, da poštuje ne bi mogla provesti niti jednu jedinu ovrhu bez da  se ovršenicima omogući pravo na žalbu prije provedbe ovrhe. To je ustavno pravo svakog građanina ove zemlje „Jamči se pravo na žalbu!“

Kompletan sustav u Republici Hrvatskoj  posložen je na način da proizvede što veći broj žrtava. Hrvatska još nije pobrojila sve svoje mrtve, nestale, ranjene, umiruće….. Ljudi se i nadalje ubijaju, umiru….Hrvati su žrtve genocidne politike…..

Ministar pravosuđa je ključ koji bi možda mogao u našoj Državi otvoriti vrata prosperiteta. Možda, jer sudeći prema njegovoj  izjavi od prije nekoliko dana, postoje ozbiljne sumnje da se nazire neko bolje sutra.  Bez korjenitih promjena u pravosuđu nema ni oporavka u društvu, ni rasta gospodarstva, nema investicija ni ulaganja. Jedini ulagači kojima je Hrvatska plodno tlo su muljatori i perači novca. Njima je naša domovina oaza.

Bez premreženosti kroz državne institucije oni ne bi uspjeli za samo nekoliko godina dovesti narod do ruba preživljavanja i gladi. Ili  neki od aktualnih ministara misli da se sa 1.000 kn mjesečno može živjeti dostojanstveno?

Do desetog ožujka 2016. godine treba usvojiti novi proračun. Mediji već unaprijed najavaljuju da neće biti potrebne većine da se isti izglasa. Vjerujem da će tako i biti, sudeći po žestokim i prljavim podvalama koje su aktualne posljednjih tjedana.

Saborske zastupnike  iz najnovijeg saziva Vlade RH okupirale su kape i barake.

Linić

Iz prošlog saziva ostala je nerazjašnjena prodaja Česme Hrvatskim šumama i preprodaja Jozi Kalemu  za iznos manji od dva milijuna kuna, uz istovremeno pogodovanje Spačvi. Ostalo je i nerazjašnjeno peglanje službenih kartice ministrice kulture,  još ne znamo ni na čiji trošak su polijetali i slijetali helikopteri i avioni po željama bivšeg premijera i bivšeg  ministra Kotromanovića.   Ostalo je i nerazjašnjeno je li Fred Matić pravi ili lažni ratni invalid, ima li ili nema PTSP,  puno toga još što ovdje nije nabrojano, i na kraju, za Boga miloga, tko će narodu dati odgovor gdje je nestalo 16 milijardi iz DUUDI-ja, dobro bi vam došle te kune  kod usvajanja novog proračuna.

Još nitko nije postavio pitanje, tko je odobrio tvrtki „Državne nekretnine“ d.o.o. da državnim nekretninama upravlja za svoj račun a ne za račun Države,  i na kraju,  kada će se oformiti jedna nepristrana i poštena komisija koja će ispitati koliko broj građana je oštećen i opljačkan od strane kriminalnih aktivnosti nezakonitih i nelegalnih kreditnih ureda i zadruga – koje ne bi mogle niz godina nesmetano poslovati – da im upravo sudovi i Ministarstvo financija  to nisu omogućili. Počevši od Trgovačkog suda, pa do Općinskih.

Novi ministar pravosuđa ima daleko ozbiljnija  pitanja za razriješiti od toga treba li dozvoliti iseljenje građana iz jedine nekretnine ili ne, jer da je Hrvatska pravna država takvo pitanje se ne bi niti postavljalo. Naprosto do takve situacije ne bi nikad niti došlo.   Prvo pitanje koje zapravo ministar pravosuđa  treba rješavati je revizija svih sudskih odluka kojim su ovrhe na temelju ništetnih ugovora – provedene,  i poništenje istih!!

Čvrste ministarske ruke i premijer koji zna lupiti „šakom o stol“ i koji ima svoj stav, mogao bi Hrvatsku pretvoriti iz oaze kriminala u oazu prosperiteta.  Za takvo što je doista potrebna snaga  i to suprotstavljanja premreženim mafijaškim strukturama koji se svim silama upinju da nova Vlada ne napravi ništa.

Ovršna mafija provodi lov na nekretnine, Ustavom i zakonima zajamčena prava tek mrtvo slovo na papiru

Ovršna mafija provodi lov na nekretnine, Ustavom i zakonima zajamčena prava tek mrtvo slovo na papiru

Datum objave: 15. veljače 2016./Piše: Nada Landeka/HAZUD

Kreditni uredi, oglas snimljen 12.02.2016. godine u Zagrebu

Žrtve kreditnih ureda i nelegalnih austrijskih zadruga i njihove životne i poslovne priče najlakše je opisati u množini, jer su svi mahom žrtve istih osoba.

Zašto žrtve?

„Očajna sam. Na bolovanju sam. Ne mogu spavati. Ne mogu živjeti. Evo, kada sam se u smiraj života okućila u svojoj 55 godini prijeti mi oduzimanje kuće. Sud u Zadru već je donio ovršno rješenje da kuća ide na dražbu ali sam Božjom providnošću to spriječila, doslovce u posljednjoj sekundi. Pretrpjela sam strašnu Golgotu. To nikome ne želim. Niti najgorem neprijatelju. Ali, budite sigurni, kuću ću braniti golim životom……Državne institucije, odvjetnici, jednostavno su zakazali. Pokazali su totalnu nezainteresiranost za moj slučaj. Svojim neodgovornim ponašanjem u konačnici daju blagoslov širenju kriminala. Njihovo ponašanje zasigurno nije u skladu s načelima etičkog kodeksa državnih institucija….Zamislite, posudila sam 44.000,00 kn, vratila sam 25.000,00 kn a sud određuje ovrhu na moju kuću koja najmanje vrijedi 200.000 eur-a. Ostala sam bez ikakvih prihoda. Aktivirana je zadužnica na iznos od čak 500.000,00 kn. I tako, uz tablete, cigarete i moje mačke preživljavam.  Nadam se, toplo se nadam da će pravna država proraditi.  Vjerujem i da će javno iznošenje moje istine probuditi naš učmali sistem. Naoko, svi smo zaštićeni s milijardu i jednim zakonom, a kad se nađete u konkretnoj situacioji, shvatite da ste kao požutjeli list na stablu koji svakog trenutka treba pasti na tlo. Zar smo se za to borili?  Ja sam 1991 godine bila u postrojbi Hrvatske vojske u Šepurinama. Bila sam u Domovinskom ratu. Oh kako to gordo zvuči na sadašnju situaciju…..“ 

Izigrano je njihovo povjerenje koje su imali u legalno registrirane pravne osobe  – trgovačka društva za koja su smatrali da sigurno moraju poslovati sukladno zakonu,  Prekasno su shvatili, najčešće tek po ovjeri ugovora kod javnog bilježnika, te drugih dokumenata koje su im djelatnici tih poduzeća u kreditnim uredima  „na brzinu“ podmetnuli na potpis istom prilikom, da su zapravo prevareni, i da su upali u kolo iz kojeg se vrlo teško može izaći.

Nelegalni krediti, ponuda

Svi oštećeni  obratili su se slijedećim poduzećima na temelju oglasa objavljenim u javnim glasilima, tiskanim medijima,  ili su ih pak pročitali negdje usput, priljepljenim na nekom stupu ili zakačenim za brisač na vjetrobranu vozila. Tako su poduzeća; Ekonomska analiza d.o.o., AP Siscija d.o.o., Calisto otpremništvo d.o.o., Mundus Maximus d.o.o., Napredak osiguranje d.o.o.,  Ekstenzija d.o.o.,    HZ Sistem d.o.o., Tramontana nautica d.o.o., Optimus Artis d.o.o.,  Zapata usluge d.o.o., Zapata d.o.o., Olimp d.o.o., BCA Planiranje d.o.o.,, Tetraedar d.o.o., OMH Razvitak d.o.o., Kaligrafija d.o.o., Primorje otprema d.o.o., Zapadni način d.o.o., Silur d.o.o., Poslovna staza d.o.o., Mandat d.o.o., Izuzetak d.o.o., Ari 9000 d.o.o., Verte d.o.o.,  Zlatni start d.o.o., Invokacija d.o.o., Crvena planeta d.o.o., Kartagina d.o.o., Prva Kartagina d.o.o., Feritas d.o.o., Novi Carthago d.o.o., Fidelia d.o.o, Morski leut d.o.o., Novac na ruke d.o.o., a i druga poduzeća, za koje trenutno nemamo dokumentaciju pa ih ne možemo imenovati,  pribavljali klijente ili su služili za naplatu potraživanja za  tzv.  investitore fizičke osobe iz Hrvatske Romanu Rogić, Frančić Radoslava, te fizičke osobe iz inozemstva Tomaža Potočnika i dr. osobe – tzv. “investitore”  a u stvari  strance čudnih imena i još uvijek neutvrđenog stvarnog identiteta i postojanja.

Austrijske nelegalne zadruge

FINA PROVODI OVRHE, svi znaju da je nezakonito, tko će riješiti problem?

S druge strane, oštećenici, ili bolje rečeno žrtve austrijskih zadruga bili su dovedeni u zabludu na gotovo jednak način. Način poslovanja gotovo je jednak onom kako su poslovali kreditni uredi. U Hrvatskoj se pojavio kreditni posrednik, nekad je  bio u ulozi odvjetnika,  vlasnika kreditnog ureda,  zaposlenika nekog državnog poduzeća i sl. Posrednici su nudili brze i povoljne kredite, bez kreditne sposobnosti. Naime, sami posrednici “frizirali” su dokumentaciju kojom se dokazuju primanja, pa su neki čak u praksi otvarali tvrtke u kojima su prijavljivali potencijalne klijente na dva, tri mjeseca, kako bi im platili doprinose u točno onom iznosu koji je bio potreban za dokazivanje boniteta. Interes je bio sveopći, klijentima se žurilo da što prije i uz što jednostavniju proceduru dobiju kredit, dok su posrednici “nudili brda i doline” samo da uberu proviziju od odobrenog i isplaćenog kredita.  Sumnje gotovo nije ni bilo, obzirom da su kredite nudili odvjetnici,  direktori poduzeća, ozbiljni poslovni ljudi koji su većinom ulijevali povjerenje.

Austrijskih zadruga, koje nisu imale registrirane podružnice na području Republike Hrvatske ima više od 40.  Popis svih  zadruga kao i opisane povrede zakona možete vidjeti OVDJE.

Priča svih zaduženih  ljudi počela je na jednak način

Teška financijska situacija, prijavljeni na najmanju osnovicu u poduzećima u kojima su zaposleni,  uz postojeće kredite koje su imali u bankama, minuse na tekućim računima, ili brojne druge obveze koje su imali, teško su preživljavali, a podići kredit u bankama bilo je uz bonitet koji su imali, gotovo nemoguće. Stoga su oglasi koji su doslovno mamili, bili i više nego dobrodošli.  „Kredit u  samo 24 sata“…. „Krediti bez utvrđivanja boniteta“ …… “Hipotekarni krediti bez utvrđivanja kreditne sposobnosti“…… „Krediti na vozila“, „Isplata domah“ …… i slični naslovi od prve su zvučali – više nego prekrasno. Ljudima koji se svakog sutra užasno boje jer im već sutra može stići neki prijedlog za ovrhu,  račun koji ne mogu platiti, školarina za dijete, liječnički troškovi,  bili su razlozi da su ovi ljudi bili prisiljeni založiti svoju imovinu da bi dobili prijeko potrebna financijska sredstva. Nisu to bili  ni glupi, a ni siromašni ljudi. Njihovo bogatstvo samo je bilo sadržano u vrijednim nekretninama,  naslijeđenim ili stečenim od roditelja, a u vrijeme krize tj. recesije istu je bilo vrlo teško unovčiti.

Na prvom razgovoru u „kreditnom uredu“  ili s “posrednikom zadruge” prvo se provjeravao vlasnički status i  je li nekretnina bez tereta. To je bio jedini preduvjet sklapanja posla. Isti postupak je bio i oko automobila, koji su morali biti vlasništvo zajmoprimca.  Očajni ljudi nisu shvatili način na koji ovi „kreditni uredi“  i “nelegalne zadruge” koji su bez ikakvih dozvola Ministarstva financija i bez dozvola HANFE isplaćivali novac, zapravo funkcioniraju.

Način poslovanja kreditnih ureda

Dužnik Raiffaisen nelegalne kreditne zadruge

Kod javnog bilježnika, prilikom potpisa ugovora, u ugovoru je stajao iznos novca približan prethodnom dogovoru u „kreditnom uredu“, no prvi šok nastupio bi neposredno po potpisu. Nitko od zajmoprimaca nije dobio na ruke isplaćene  iznose navedene u ugovoru  u kojima je bila naznačena i kamata, u pravilu 6-7% godišnje, već su ti iznosi bili upola manji od onih naznačenih u ugovorima. Na pitanje što to znači u pravilu su dobili odgovor da je to samo za početak, radi provjere urednosti plaćanja,  a ako budu nekoliko mjeseci uredno podmirivali rate, dobiti će ostatak novca uskoro.  Slijedeći šok koji je uslijedio bio je kad bi oštećeni došli svojim domovima i na miru pogledali što sve u ugovorima koje su netom potpisali zapravo piše.  Ti tzv. „kreditni uredi“, koji su svoje poslovanje opravdali Zakonom o potrošačkom kreditiranju, a koji nema apsolutno nikakve poveznice s  njihovim stvarnim djelovanjem,  dobro su se zaštitili, pa su svojim klijentima dali upute da uplate vrše  u uredima kod trećih lica, odnosno pravnih osoba, a ne kod onih koji su naznačeni u ugovorima.

Osim toga,  postoje različite vrste ugovora. Sklapali su se ugovori svih oblika. Ugovori o zajmu sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava,  Fiducijarni ugovori sa zasnivanjem fiducije odnosno uvjetnog vlasništva,  ili pak, ono što je najgori oblik zlouporabe i  najteže za oštećene – sklapanje Ugovora o kupoprodaji nekretnine, a odmah potom i sklapanje Ugovora o najmu iste te nekretnine u kojoj bi zajmoprimac nastavio – umjesto plaćanja rate kredita plaćati stanarinu odnosno najamninu vlastitog stana.

Kreditni uredi – Kartagina “Novac na ruke”

Djelatnici u tim „kreditnim uredima“ pažljivo su selekcionirali klijente,  te su razumno donosili odluke.  Odabirali su ljude koji su bili u najtežim životnim i financijskim situacijama te su njihovo stanje iskoristili da bi im Ugovorom o kupoprodaji odmah u startu oteli nekretninu, dok su ostale zastrašivali telefonskim pozivima iz raznih call centara i osobnim posjetama utjerivača dugova. Uglavnom su svi oštećeni suglasni da se radi o istim osobama koje su ih nazivale ili posjećivale uvjeravajući ih da moraju jednokratno  isplatiti  iznos iz ugovora ili će ih deložirati iz domova, bez obzira o kojem obliku ugovornog odnosa se radi.

Ljude – zajmoprimce, žrtve kreditnih ureda počela je hvatati panika pa su počeli istraživati o kakvim poduzećima se radi i tko su zapravo „investitori“ s kojima su sklopili ugovor.  Uhvaćeni u mrežu vlastitog nastojanja  da se izvuku iz postojeće teške financijske situacije ostali su bez automobila, koje su ovih kreditni uredi doslovno otimali zajmoprimcima neposredno nakon što bi oni deponirali ključ i knjižicu u njihovom uredu, ostali su bez stanova i kuća za koje su odmah, pri prvoj realizaciji sklopili Ugovor o kupoprodaji, Ugovor o najmu, te Izjavu da će dobrovoljno iseliti iz stana ili kuće ukoliko ne plate rate/najamninu po dogovoru.  U Izvansudskoj nagodbi koju bi  im ponudili da potpišu stoji i klauzula da „sve strane ove nagodbe izjavljuju da se uz ispunjavanje svih uvjeta i odredbi ove izvansudske nagodbe odriču rješavanja nesuglasica ispred suda ili bilo koje druge institucije, te da nemaju žalbe protiv ni jedne strane u poslovima, jedna do druge, i isto tako prema drugima, u poslovima (posrednik bilo koje strane, opunomoćenik bilo koje strane, zakoniti zastupnik s bilo koje strane, kredit ured, itd.). Dužnik neopozivo izjavljuje da citirani ugovor o zajmu nema značenje prekomjerne imovinske koristi, te da pri potpisu istog nije bio u nuždi niti teškoj materijalnoj ni financijskoj situaciji, kao što nije ni pri potpisu ove nagodbe. Sve strane su suglasne da nisu bile pod bilo kavkim pritiskom prilikom potpisivanja ove nagodbe, te potpisivanjem ove nagodbe stranke izjavljuju da prihvaćaju navedene uvjete, činjenice, odredbe i obveze.“

Postojao je i drugi način pristupa kreditnim žrtvama, pa ukoliko su posudili manji iznos, koji nije u početku bio osiguran hipotekom ili automobilom,   prvo bi selili urede sa lokacije na lokaciju kako ih zajmoprimci ne bi uspjeli odmah pronaći, a potom, su im obračunali rate + zatezne i redovne kamate, te opomene u visokim iznosima, ili bi im jednostavno – otkazali zajam i proglasili ga dospjelim.  Tada bi se ipak pokazali „dobrima i razumnima“, te su ponudli zajmoprimcima da načine reprogram svojih obveza, i pred njih bi stavili nove ugovore. U te ugovore mahom su uvrštena postojeća potraživanja, kamate, zatezne kamate, opomene, troškovi javnog bilježnika i slično, iznos je u pravilu udvostručen, a obvezno je i zasnivanje  založnog  prava  na nekretninama koje su zajmoprimci posjedovali. Odmah, 2010 godine, brojne žrtve ovih kreditnih ureda prijavili su svoj slučaj pojedinačno – nadležnim policijskim postajama, a nakon akcije USKOK-a u maju 2012 godine, tijekom koje su brojni djelatnici ovih ureda uhićeni i pritvoreni, i USKOK-u.

Očekivali su brza rješenja njihove noćne more, no uhićenje i pritvor tih osoba nije im donio mir. Kreditni uredi i danas posluju posvuda, pod novim imenima i na novim adresama.

Unatoč uhićenjima i zatvaranjima postojećih „kreditnih ureda“ pozivi iz call centra nisu stali, a pritisak na njih da plaćaju dug sada opet drugim pravnim i fizičkim osobama, pa i odvjetničkim uredima, nastavio se.  Ljudi su ohrabreni akcijom USKOK-a ponovo prijavili iznudu, prisilu, prijetnje nadležnim institucijama, no svakodnevno su slušali direktne prijetnje kako će ih iseliti iz njihovih kuća. Stoga su mnogi podigli tužbe za ništetnost Ugovora o zajmu, ništetnost ugovora o kupoprodaji,  ništetnost ugovora o najmu,  kao i drugih sklopljenih i solemniziranih isprava a koje su sklopljene u zabludi. Oštećeni su sa područja Zadra,  Osijeka, Siska, Daruvara, Varaždina, Čakovca, Zagreba, Rijeke, Opatije,  i mnogih drugih gradova pa su se i parnični postupci nastavili voditi pred tim – mjesno nadležnim sudovima.  Do sada je velik broj  oštećenih  uspjelo u svojim postupcima te su ishodili presude kojim se ovi ugovori proglašavaju ništetnim. Jedna od takvih presuda donešena je  pred Općinskim sudom u Zadru, u kojoj je uspjela vrlo hrabra gdja G.K., a  slijedeća se očekuje pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici. Tri  sada već pravomoćne presude su donešene u Zagrebu. USKOK je odredio zabilježbu plombi na dijelu nekretnina, njih oko 275, međutim, mnogi od žrtava još uvijek nisu zaštićeni, a i postupci idu sporo.

Posojilnice zadruge – Blokada žiro računa (2016.g.)

U međuvremenu, računi su im blokirani čekovima, bjanko zadužnicama koje su ispunjeni na deseterostruko veće iznose od onih koje ovi uredi potražuju.

Tijekom cijelog perioda,  dužnici ovih kreditnih ureda  nemaju mira

Iako ne osporavaju svoj dug, i većina ih je ili otplatila zajmove do kraja, (prema iznosima koji su im isplaćeni),  ili još uvijek plaćaju, a ipak su i nadalje izloženi svakodnevnim telefonskim pozivima,  prijetnjama, iznudama, kojim im se prijeti da će ih „već sutra“ iseliti iz njihovih domova. Tako ustavna prava postaju samo tek slova na papiru, jer je na njihove nekretnine nastupio pravi lov. Odvjetnik iz Zadra, I.M.  prema obavijestima koji su proslijeđeni zajmoprimcima cesijom je preuzeo potraživanja u ime zajmodavaca.  Isti je pismom proslijedio zajmoprimcima obavijest da su nadalje dužni plaćati obveze po zajmu na njegov žiro račun u Raiffeisen banci. Međutim,  pri osobnom kontaktu s njegovim uredom,  on tvrdi suprotno, tj. da on samo zastupa svoje klijente iz Hrvatske i inozemstva tzv. „investitore“, ali ne i da je preuzeo potraživanja od svojih klijenata, što je suprotno obavijesti koje je poslao drugoj ugovornoj strani odnosno zajmoprimcima.   Najčešće ovaj odgovor daje kad ga se zatraži da izda Pismo namjere ili  Brisovno očitovanje za nekretnine na kojima je upisano založno pravo u korist zajmodavaca, jer mnogi su dužnici  do sada već otplatili cjelokupan iznos, i puno više od toga,  a ne mogu osloboditi svoje nekretnine tereta.

Ljudi su ogorčeni, ne razumiju kako je moguće da u jednom gradu npr. Zagrebu, Zemljišno knjižni odjel uzastopno, u više navrata odbija zabilježbu spora u zemljišnim knjigama, dok u drugom gradu ne samo da je temeljem istog postupka takva zabilježba prihvaćena (što je i po Zakonu o zemljišnim knjigama propisano).  Ista situacija je i u sporovima.

Neujednačena sudska praksa dovodi građane Hrvatske do ludila

Oglasavanje prodaje kredita ispred Općinskog građanskog suda u Zagrebu

Oštećene žrtve međusobno komuniciraju, izmjenjuju iskustva,  razgovaraju, pomažu jedni drugima i obaviješteni su npr.  kakvu odluku u kojem postupku je donio koji sud i kako teku parnice.  Osim toga, sve žrtve ovih kreditnih ureda ogorčeni su činjenicom DA SU SVE PODUZELI po zakonu, u zaštitu svojih Ustavom i Zakonom zajamčenih prava, da su kaznene prijave podnijeli prije jako dugo vremena, također i tužbe za ništetnost sklopljenih ugovora,  a da su unatoč tome  pojedinci zaštićeni, dok drugi  to očigledno nisu. 

Isto tako im je neshvatljivo,  kako i na koji način su ti „kreditni uredi“ koji i nisu ovlašteni za financijsko poslovanje ipak uspjeli registrirati svoja poduzeća i djelovati bez potrebnih i zakonom propisanih dozvola. Također su ogorčeni što upravo ta i takva poduzeća nisu na udaru inspekcija i Ministarstva financija, umjesto poduzetnika proizvođača i malih obrtnika nad kojima se sustavno provode porezni nadzori.   Množenjem brojke od 40.000 ljudi sa minimalnim iznosom od 10.000,00 eur-a, a mnogi su podigli puno značajnije iznose, na koje su plaćali dvostruko veće iznose od onih koji su im isplaćeni, plus kamata koja iznosi 6-7 % na ugovoreni iznos, dobiva se iznos od vrtoglavnih  400.000.000 eur-a, iako su isplaćivani iznosi a i obračunana kamata puno veća.

No to je tek onaj dio koji se vrtio po žiro računima tih pravnih osoba tzv. „kreditnih ureda“. Vrijednosti nekretnina i vozila oštećenih zajmoprimaca koje su zapravo „meta“ kreditnih ureda – daleko su veće od spomenutog iznosa.

Odvjetnici koji zastupaju zajmodavce i kreditore imaju registrirane i Agencije za nekretnine!!!

Kreditni uredi – oglašavanje prodaje kredita ispred Ministarstva financija

Očigledno je da u vrhu Države nema interesa da se građani zaštite, jer je nemoguće da u pravnoj državi u kojoj su pravo i pravda osnov i temelj življenja ovakav  kriminalno-mafijaški lobi može proći nekažnjeno i „bez čvrstih  dokaza“ na temelju kojih  bi se podigla optužnica a žrtvama kaznenih djela ovih trgovačkih poduzeća i njihovih zakonskih zastupnika da se sukladno Zakonima i Konvencijama namiri nastala šteta i vrati njihova imovina.

Gordana Kolega – pravomoćna presuda

Riječi jedne od žrtava Kreditnih ureda svojedoče o stanju u kakvom se ti ljudi nalaze;  „Očajna sam. Na bolovanju sam. Ne mogu spavati. Ne mogu živjeti. Evo, kada sam se u smiraj života okućila u svojoj 55 godini prijeti mi oduzimanje kuće. Sud u Zadru već je donio ovršno rješenje da kuća ide na dražbu ali sam Božjom providnošću to spriječila, doslovce u posljednjoj sekundi. Pretrpjela sam strašnu Golgotu. To nikome ne želim. Niti najgorem neprijatelju. Ali, budite sigurni, kuću ću braniti golim životom……Državne institucije, odvjetnici, jednostavno su zakazali. Pokazali su totalnu nezainteresiranost za moj slučaj. Svojim neodgovornim ponašanjem u konačnici daju blagoslov širenju kriminala. Njihovo ponašanje zasigurno nije u skladu s načelima etičkog kodeksa državnih institucija….Zamislite, posudila sam 44.000,00 kn, vratila sam 25.000,00 kn a sud određuje ovrhu na moju kuću koja najmanje vrijedi 200.000 eur-a. Ostala sam bez ikakvih prihoda. Aktivirana je zadužnica na iznos od čak 500.000,00 kn. I tako, uz tablete, cigarete i moje mačke preživljavam.  Nadam se, toplo se nadam da će pravna država proraditi.  Vjerujem i da će javno iznošenje moje istine probuditi naš učmali sistem. Naoko, svi smo zaštićeni s milijardu i jednim zakonom, a kad se nađete u konkretnoj situacioji, shvatite da ste kao požutjeli list na stablu koji svakog trenutka treba pasti na tlo. Zar smo se za to borili?  Ja sam 1991 godine bila u postrojbi Hrvatske vojske u Šepurinama. Bila sam u Domovinskom ratu. Oh kako to gordo zvuči na sadašnju situaciju…..“ 

Niz se može nastaviti, ovo su riječi koje ponavlja svaka od žrtava kreditnih ureda…..

PRAVOMOĆNO RJEŠENJE O UKIDANJU OVRHE: Probuđena nova nada za oštećenike nelegalnih RBA austrijskih zadruga

PRAVOMOĆNO RJEŠENJE O UKIDANJU OVRHE: Probuđena nova nada za oštećenike nelegalnih RBA austrijskih zadruga

Datum objave: 18. veljače 2016./Piše: Nada Landeka/HAZUD

O problemima sa nelegalnim kreditorima, u Hrvatskoj se godinama piše puno i opširno.  I na portalu HAZUD  su više puta opisani svi problemi s kojima se suočavaju oštećenici koji su kredite podigli u punoj vjeri, kod kreditora koji nisu za isplate kredita imali potrebna ovlaštenja. Po isplati kredita, uslijedila je agonija. Krenule su ovrhe, javne dražbe, iseljavanje  vlasnika nekretnina iz njihovih domova.

Dugotrajne bitke oštećenika u dokazivanju njihovih prava

Oštećenici su poduzeli gotovo sve. Svakodnevno  su ukazivali  na sve nepravilnosti i nezakonitosti vezano uz poslovanje tih nelegalnih kreditora na području Republike Hrvatske, kao i na nezakonitosti prilikom ovjere javnobilježničkih akata.

Tvrdnje oštećenika koje oni u javnosti ističu već duže vrijeme,  utemeljene su na važećim zakonima i propisima u Republici Hrvatskoj, te na ustavu i međunarodnim Konvencijama i Deklaracijama!

–              Krediti su  plasirani izvan institucija Republike Hrvatske, u uredima posrednika i odvjetnika,  koji su nelegalno prenosili novac preko austrijsko-hrvatske granice, nelegalno isplaćivali novac na ruke u svojim uredima, a naplaćivali su u obračunu čak i prijenos novca preko granice  (dokaz: isplatnice)

–              Niti jedna od navedenih 43 zadruge,  banke ili štedionice nisu registrirane kod Trgovačkog suda u Republici Hrvatskoj, s otvorenom podružnicom čime bi rad na području Hrvatske bio legalan (dokaz: provjera u Trgovačkom sudu u Zagrebu)

–              Prijenos novca preko granice nije prijavljen Deviznoj inspekciji, kreditno poslovanje nije prijavljeno Hrvatskoj narodnoj banci, Ministarstvu financija (dokaz: očitovanje HNB-a i Ministarstva financija)

–              Ugovori kod javnog bilježnika ovjeravani su uz ovjeru  potpisa samo s jedne strane, nisu solemnizirani pa niti ne predstavljaju ovršnu ispravu, odgovorne osobe banke koje su ovlaštene za potpis nisu sudjelovali potpisu ugovora, solemnizirana Očitovanja  koja  su dužnici kod javog bilježnika ovjeravali solemnizirani su bez prisustva tumača što je sve protivno  Zakonu o javnom bilježništvu. Javni bilježnici nisu provjerili pravnu osobnost kreditora i njegovo ovlaštenje davanja kredita na području Republike Hrvatske. Ugovori i javnobilježnički akti nemaju potrebnu nadovjeru (Apostille),  njihovi zastupnici nisu imali međunarodnu punomoć za zastupanje, u ugovoru nisu niti naznačeni kao punomoćnici,  što je sve propisano zakonom (dokaz: javnobilježnički akti, provjera kod javnih bilježnika u čijim uredima su isti solemnizirani)

–              Nekretnine su procjenjivane odokativnom metodom, nisu načinjene službene procjene nekretnina

–              Kamate su obračunane lihvarskom metodom, glavnica se niti kroz deset godina otplate ne smanjuje

–              Kreditne obveze naplaćuju se preko Zavoda za mirovinsko osiguranje i FINE, dokumentima kojima se sredstva prenose sa računa dužnika na račun odvjetnika, koji nije ovlašten vršiti naplatu potraživanja

–              Redovnom uplatom preko banke kredit se nije mogao plaćati, niti otplaćivati, iz razloga jer banke ne mogu zaprimiti uplatu za poslove koji nisu uredno registrirani, prijavljeni i koji su protivni Zakonima Republike Hrvatske

–              Niti po hrvatskim, niti po austrijskim zakonima Zadruge nisu imale pravo isplaćivati kredite izvan registriranog okruga (Štajerska u Austriji),  a u Hrvatskoj  zadruge mogu kreditirati isključivo članove zadruge

–              Gruntovnice su upisivale založno pravo uz dokumentaciju koja nije valjana po hrvatskim zakonima (ugovori bez nadovjere i bez međunarodne punomoći). Gruntovnice su vršile upis prava vlasništva u korist djelatnika RBA zadruga, njihovih vlasnika ili suvlasnika uz pomoć privremenih OIB-a, i uz pomoć rodnog lista kojeg su izvadili u hrvatskim matičnim uredima

–              Nelegalne bankarsko-zadrugarske organizacije u Hrvatskoj  koristile su privremeni OIB izdan nakon iskazivanja njihove namjere registriranja legalne institucije u Hrvatskoj

–              Predstavnici tih organizacija osobno posjećuju dužnike diljem Hrvatske,  uznemiruju ih, unose u njih strah, i  svakodnevno vrše na njih pritisak

–              Ovršni postupci vođeni su na štetu ovršenika, pogrešno primjenjujući u istima materijalno pravo, i uz pogrešno utvrđene činjenice

Sektor bonitetne regulative i supervizije  Hrvatske narodne banke Republike Hrvatske u svojem izvješću upućenom odvjetnicima isto tako  nesporno  naveo:  „Zakon o bankama (NN broj 84/02 i 141/06) definirao je subjekte koji mogu pružati bankovne usluge u Republici Hrvatskoj i to;

(1) banka koja od Hrvatske narodne banke dobije odobrenje za pružanje tih usluge,

(2) banka države članice Europske unije koja u skladu s ovim zakonom osnuju podružnicu u Republici Hrvatskoj, ili koja je u skladu sa zakonima Republike Hrvatske ovlaštena neposredno pružati takve usluge na području RH.

U svim slučajevima mora biti pribavljeno odobrenje od HNB za pružanje tih usluga na području Republike Hrvatske.

Temeljem  zakona na snazi u RH, inozemne institucije mogle su obavljati poslove u Republici Hrvatskoj samo preko svojih podružnica.  Isto propisuje i Zakon o trgovačkim društvima.

Oštećenici nelegalnih austrijskih zadruga sada imaju novu nadu

Iako se po cijeloj Hrvatskoj vode ovršni postupci u kojima suci selektivno primjenjuju zakone, oštećenicima se probudila nova nada nakon posljednje odluke Županijskog suda u Makarskoj, od 04. studenog 2015. godine.  Sudac  mr. sc. Dražan Penjak donio je drugostupanjsku odluku kojom se UKIDA rješenje o ovrsi Općinskog  suda u Makarskoj, poslovni broj Ovr 300/14 od 25. kolovoza 2014. godine, a ukidaju se i sve provedene radnje, a prijedlog za ovrhu ODBIO JE KAO NEOSNOVAN.

Sudac  mr. sc. Dražan Penjaknaložio je ovrhovoditelju da u roku od 8 dana, isplati ovršenicima trošak žalbenog postupka, navodeći u donešenom Rješenju da ovrhovoditelj nema aktivnu legitimaciju za vođenje ovršnog postupka.

U Obrazloženju Rješenja sudac mr. sc. Dražan Penjak navodi da je prvostupanjskim rješenjem o ovrsi, i to na temelju Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem prava od 28. studenog 2007. godine, koji je solemniziran od strane javnog bilježnika Ante Pejkovića iz Makarske, postao ovršan 11. veljače 2010. godine, određena je ovrha na nekretnini, zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, njenom prodajom te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.   Međutim, sudac Penjak utvrdio je da je Prijedlog za ovrhu određen  na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik. Naime,  ovrha se može provesti u korist neke druge osobe, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesna ili da je na nju na neki drugi način prešla, a ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku.  Stavkom 2. članka 32. OZ-a propisuje se da se odredba stavka 1. toga članka primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik.

Uređujući sudac utvrdio je da je pitanje aktivne legitimacije procesno pravilo koje je nužno utvrditi za ispravno vođenje ovršnog postupka. Ovrhovoditelj je uz prijedlog za ovrhu  dostavio sudu javnu ispravu – povijesni izvadak iz sudskog registra od 24. studenog 2009. godine i njegov ovjereni prijevod s njemačkog jezika, iz kojeg je vidljivo da je pravna osoba Raiffeisenbank Unterpremstätten, ranije bila upisana kao Raiffaisenbank Unterpremstätten – zadruga s ograničenom odgovornošću (GmbH).  Iz navedenog povijesnog izvatka ne može se utvrditi da su ovrhovoditelj označen kao Raiffeisenbank  region Graz – Thalerhof eGen, OIB: 76326640038, Hauptstrasee 135, Kalsdorf i Raiffaisen  Unterpremstätten  eGen, 8141 Unterpremstätten, OIB: 18453704993, koji je u ovršnoj ispravi označen kao vjerovnik – ISTE PRAVNE OSOBE, niti da je ovrhovoditelj pravni sljednik vjerovnika naznačenog u ovršnoj ispravi.

Navedene isprave, koje je ovrhovoditelj dostavio u spis, NE DOKAZUJU NJEGOVU AKTIVNU LEGITIMACIJU za vođenje ovršnog postupka.

Obzirom da su, nakon što je afera o nelegalnim kreditima isplaćenim u Hrvatskoj odjeknula u javnosti,  nelegalne austrijske Raiffaisen zadruge promijenile pravni oblik udruživanjem u novu pravnu osobu,  pitanje je je li ta promjena provedena  na način da su nakon provedbe iste,  ovrhovoditelji aktivno legitimirani u ovršnim postupcima na području Republike Hrvatske.?

Očigledno nisu, obzirom na najnoviju odluku Županijskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj.

Najnovija odluka Županijskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj  ima učinak ukidanja rješenja o ovrsi,  ukidanje svih provedenih radnji,  i uspostavu prijašnjeg stanja u zemljišnim knjigama.