PRAVOSUĐE; Uvjeti koje sudac mora ispunjavati za imenovanje |

PRAVOSUĐE; Uvjeti koje sudac mora ispunjavati za imenovanje

Datum objave; 10. travanj 2015. 

U okviru provođenja reforme pravosudnog sustava i njegovog usklađivanja s pravnom stečevinom Europske unije, izvršene su određene promjene u Zakonu o sudovima kojima se uređuje djelokrug i nadležnost sudova, sastav sudačkih vijeća upravnih sudova i Visokog upravnog suda te uvjeti za imenovanje sudaca s obzirom da kandidat mora imati završenu Državnu školu za pravosudne dužnosnike koja se ustrojava u okviru Pravosudne akademije. Škola je osnovana  radi postizanja veće profesionalizacije sudaca, državnih odvjetnika i njihovih zamjenika, stjecanja znanja i vještina potrebnih za obnašanje tih funkcija, čime se prvenstveno nastoji osigurati načelo neovisnosti pravosudnih dužnosnika.

Tako za suca može biti imenovan državljanin Republike Hrvatske koji ima završenu Državnu školu za pravosudne dužnosnike i radno iskustvo u skladu sa Zakonom o sudovima, dok za suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske može biti imenovana osoba koja je najmanje 15 godina radila kao pravosudni dužnosnik ili isto toliko godina bila odvjetnik, javni bilježnik, sveučilišni profesor pravnih znanosti koji ima položen pravosudni ispit i najmanje 15 godina radnog iskustva, i ugledni pravnik s položenim pravosudnim ispitom i najmanje 20 godina radnog iskustva, koji se dokazao svojim stručnim radom na određenom pravnom području kao i stručnim i znanstvenim radovima /članak 73a/.

Novim člankom 13a. propisano je da su  specijalizirani sudovi i upravni sudovi kao prvostupanjski sudovi i Visoki upravni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, budući da članak 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori, br. 18/97, 6/99- proč. tekst, 8/99, 14/2002 i1/2006), obvezuje da se sudski postupak mora voditi samo pred sudom pune jurisdikcije odnosno da sud mora provesti usmenu i javnu raspravu. Kako ustrojavanje ovih sudova predstavlja novinu, člankom 22a i 23a  propisana je i njihova nadležnost. Osoba koja se imenuje za suca upravnog suda, mora ispunjavati iste uvjete kao i za suca trgovačkog suda /članak 74. stavak 3/. Početkom rada upravnih sudova i Visokog upravnog suda, prestao  je s radom Upravni sud Republike Hrvatske.

Suci se  ocjenjuju svake tri godine; u postupku imenovanja na drugi sud, kada se na sudačku dužnosti imenuju trajno i kada se kandidiraju za predsjednika suda /članak 76./ U postupku napredovanja suca za više sudove, njihov rad ocjenjuje se u zadnjih pet godina, a kada se sudac kandidira za suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, njegov rad ocjenjuje se u zadnjih deset godina.

Člankom 78.  je propisana obveza predsjednika suda da za prethodnu kalendarsku godinu utvrdi ispunjava li sudac svoje sudačke obveze. Ako predsjednik suda utvrdi da sudac bez opravdanog razloga nije u jednogodišnjem razdoblju donio broj odluka utvrđen okvirnim mjerilima za rad sudaca ili neuredno obnaša sudačku dužnost, dužan je protiv takvog suca pokrenuti stegovni postupak sukladno Zakonu o državnom sudbenom vijeću.

Radi utvrđivanja kvalitete obnašanja sudačke dužnosti, a što je pretpostavka za napredovanje u sudačkoj karijeri, detaljno su propisana mjerila na temelju kojih sudačko vijeće ocjenjuje suca u obnašanju sudačke dužnosti (članak 79.)  Metodologiju za izradu ocjene sudaca donosi Državno sudbeno vijeće, uz prethodno mišljenje Vijeća kojeg čine predsjednici svih sudačkih vijeća u Republici Hrvatskoj i Opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske  (članak 81.).

Ocjena obnašanja sudačke dužnosti može biti od najviše prema kojoj sudac „izvrsno obnaša sudačku dužnost“ do najniže – „nezadovoljavajuće obnaša sudačku dužnost“ (Članak 82.)

Člankom 106. propisano je da će Republika Hrvatska od suca tražiti povrat isplaćene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom rokuiz članka 27. i čl. 28. Zakona o sudovima, ako je povreda nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom suca. Predsjednik suda pred kojim je došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku, dužan je nadležnom državnom odvjetništvu dostaviti podatke potrebne za pokretanje postupka u svezi povreda prava na suđenje u razumnom roku.

Prije  je predsjednika suda imenovao ministar pravosuđa između kandidata koje je predlagalo sudačko vijeće, no kako je članak 109. st. 3.  mijenjan, sada predsjednika suda imenuje ministar pravosuđa, na prijedlog predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Određeni su i uvjeti koje mora ispunjavati sudski savjetnik i viši sudski savjetnik u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske te se propisuje da polaznici Državne škole za pravosudne dužnosnike imaju status višeg sudskog savjetnika i da se zapošljavaju na vrijeme od dvije godine. Ako polaznik Državne škole ne završi školu, prestaje mu radni odnos u sudu u kojem je primljen kao viši savjetnik. S obzirom da Državnu školu mogu pohađati i savjetnici i viši savjetnici koji su već zaposlenici u sudu, oni nastavljaju raditi u sudu u kojem su primljeni i ako u propisanom roku ne završe Državnu školu.Suci koji su imenovani prema propisima koji su na snazi do 31. prosinca 2012. godine, nisu dužni završiti Državnu školu za pravosudne dužnosnike, dakle nastavljaju obnašati sudačku dužnost. Naime odredbe ovoga Zakona  odnose se na imenovanje sudaca, primjenjuje se  od 1. siječnja 2013.godine.

Pripremila: Ljiljana Drakulić, dipl. iur.

AFERA: HBOR i pravosuđe izmislili tuženika |

AFERA: HBOR i pravosuđe izmislili tuženika

Datum objave: 27. srpanj 2015./Piše: L.N./hazud

Žalba koju je 11 godina čuvao u ladici “najljeniji sudac u Hrvatskoj” Arnold Čada, ipak došla na red za rješavanje! Deset godina prekasno!

“Svatko je u Republici Hrvatskoj dužan poštovati pravomoćnu sudsku odluku i po njoj postupiti” (Ustavni sud RH) – osim sudova a očigledno i  HBOR-a.

Sudovi  ne poštuju čak tri pravomoćne sudske odluke. Ili su pravomoćne presude obvezne samo kad su njima na korist?

Općinski sud Sesvete, Stalna služba Dugo Selo, odlukom od 01.04.2015. godine pripada sudu u Zagrebu. Taj sud je naslijedio iz Dugog Sela i  sudske  predmete  broj Ovr 3175/15 i Ovr 937/15 – u kojima se  sudi nepostojećim (mrtvim) strankama, (pravnim osobama brisanim iz sudskog registra) dok  živima koje imaju pravni interes  ne daju legitimitet.

KORUPCIJSKO-KRIMINALNA AFERA U SUDSTVU – NEVIĐENA OD VREMENA KAD JE NASTALA SLOBODNA REPUBLIKA HRVATSKA

Ovih dana se u žalbenom postupku pred Županijskim sudom rješava najčudniji i najnezakonitiji sudski postupak u povijesti hrvatskog pravosuđa.  Predmet je oformljen  1992 godine u izvršnom postupku,  pljenidbenim popisom nekretnina u kojima su bile stranke Parkant d.o.o. i Fond za razvoj. Popisom su popisane nekretnine u društvenom vlasništvu čiji je korisnik bio Exportdrvo, i to na temelju Ugovora o prodaji poslovnog prostora Parkant-u d.o.o., iako je Zakonom bio zabranjen prijenos nekretnina u društvenom vlasništvu. Istim zakonom je propisano da akti sklopljeni suprotno Zakonu – ne vrijede i nemaju pravni značaj. Popisom su popisane i nepostojeće (izmišljene)  zemljišno knjižne čestice.

VJEROVNIK I DUŽNIK NE POSTOJE, SUDOVI I DALJE SUDE, HBOR IMA MONOPOL NAD SUDOM?

Fond za razvoj prestao je postojati 1992 godine. Parkant d.o.o.  koji je u međuvremenu upisan kao vlasnik  u zemljišnim knjigama, temeljem ZOV-a 1996 godine, prodao je 2000 godine nekretninu, tvornicu i industrijsko dvorište trgovačkom društvu Liston d.o.o. koje je u vlasništvu povratnika iz iseljeništva koji su u istu uložili svu svoju ušteđevinu. Iste te 2000 godine Općinski sud u Dugom Selu, po tadašnjem sucu i predsjedniku toga suda Arnoldu Čadi, (koji je u međuvremenu razriješen  “kao najljeniji sudac u Hrvatskoj”  zbog nerješavanja spisa)  rješenjem je 2000 godine uknjžio Liston kao vlasnika nekretnine.

Da je postojala zabilježba ovrhe ili nečijeg tuđeg prava, sudac nije smio, niti mogao dozvoliti uknjižbu. Da ništa nije bilo zabilježeno u z.k. vidi se iz svih relevantnih dokumenata.

Višemilijunski vrijedna nekretnina u koju su povratnici iz iseljeništva nakon 30-godišnjeg rada u Njemačkoj do sada uložili više od 2.000.000 eur-a,  bila je bez tereta u trenutku kupnje.

Tada počinje kalvarija. HBOR se 2004 godine  pojavio kao stranka u ovršnom postupku, iako je Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem Gž-2737/02 od 17. prosinca 2003. godine utvrdio  da HBOR nije pravni sljednik Fonda za razvoj stoga prema odredbama ZIP-a (koji je bio na snazi u vrijeme kad je postupak započeo)nije niti aktivno legitimiran. Ovrhe protiv dužnika Parkanta pravomoćno su odbijene  iz tih razloga, i iz razloga što  HBOR nema upisano založno pravo na nekretninama – predmetu ovrhe, pa stoga sud niti ne može provoditi ovrhu.

“Svatko je dužan u Republici Hrvatskoj poštovati pravomoćnu sudsku odluku i njoj se pokoriti”, osim HBOR-a, a očigledno  i sudova

I nakon donošenja čak dvije pravomoćne sudske odluke višeg suda u korist vlasnika nekretnine, HBOR ipak pokreće ovrhu protiv vlasnika nekretnine  (nedužnika).  Liston prestaje postojati 2009 godine, jer je nad njim namjerno otvoren stečaj da bi se  iz sudskog  postupka eliminirao direktor društva,   te da bi se onemogućilo upravljanje direktoru i vlasniku, kao  i da bi mu se uskratila sudska zaštita). Stečaj je ipak  obustavljen po čl. 203 SZ-a  (zbog nedostatnosti imovine koja je prodana prije stečaja). Prema odredbama  čl. 205. SZ-a  –  nakon stečaja obustavljenog po čl. 203 SZ-a , ne smije se temeljem čl. 205. SZ-a provoditi izvan stečajnog postupka.

Izvršni postupak pred Općinskim sudom  Sesvete,  Stalna sudska služba  Dugo Selo,  a sada pred sudom u Zagrebu ipak se nastavlja i ove 2015 godine, iako traje već pune 24 godine. Spor radi osiguranja na nekretnini – tvornici i industrijskom dvorištu u Dugom Selu,   zasnivanjem založnog prava??, vodi se  protiv nepostojećih stranaka;  nepostojećeg dužnika, nepostojećeg vjerovnika i nepostojećeg ovršenika/nedužnika   kojem godinama  nastoje natovariti tuđi dug ratnih profitera.

Žalbu   poslali na rješavanje nakon 11 godina ležanja u “ladici”, šest godina nakon brisanja tvrtke iz sudskog registra

Općinski građanski sud u Zagrebu, tek  je  ove 2015. godine, nakon punih 11 godine, koliko  je žalba “ležala u ladici”  bivšeg suca Arnolda Čade koji je odlučio napustiti sud počašćen nazivom “najljeniji sudac u Hrvatskoj”  sve to  uz blagoslov predsjednika suda iz Sesveta Tomislava Aralice koji je bio neposredno zadužen za nadzor rada suca Arnolda Čada, konačno je   proslijedio istu  na Županijski sud radi rješavanja.Deset godina prekasno, jer niti jedna stranka u postupku više ne postoji.

Rješavajući žalbu iz 2004. godine  u kojoj su stranke HBOR-Parkant,  u predmetu Ovr 937/15, (dakle HBOR koji nije aktivno legitimiran prema  pravomoćnoj presudi, i Parkant koji ne postoji) viši sudovi u ove vruće dane, kada su sudovi većinom na godišnjem odmoru “savjesno”  rješavaju sudbinu nekretnine koju je ovršenik-nedužnik Liston d.o.o. kupio od dužnika Parkant d.o.o. neopterećenu tim dugom. (koji nije bio zabilježen niti upisan  u zemljišne knjige).

Pravosudna situacija kakva je vjerovatno neviđena do sada  u Hrvatskoj

Drugostupanjski sud u sred ljeta  rješavajući  žalbu staru 11 godina, u kojoj se odlučuje o sudbini višemilijunski vrijedne nekretnine, odlučuje  o  pravima –vjerovnika Fonda za razvoj koji ne postoji, dužnika Parkant koji ne postoji,ovršenika-nedužnika Liston-a koji ne postoji, sa strankom i predlagateljem HBOR-om koji prema odluci Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-2737/02 od 17. prosinca 2003.  nije aktivno legitimiran,  s obzirom da nije pravni sljednik Fonda za razvoj, i koji  nije ni jednoj od ovih stranaka isplatio  niti lipe.

U ovom sudskom postupku  načinjen je trostruki presedan. Da bi smo ga pojasnili citirati ćemo Odluku Ustavnog suda od 07.07.2015. – godine;

“U  Hrvatskoj ovih dana odzvanja citat iz Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske: “Svi koji potiču neizvršenje sudskih odluka, ili s njima u vezi potiču otpor, svoje ponašanje zasnivaju na neprihvatljivoj i pogubnoj premisi da se sudski pravorijeci moraju poštovati samo ako se s njima mi osobno slažemo. Svatko tko danas druge ohrabruje na neizvršenje sudskih odluka zbog toga što ih on sam ne odobrava ili ih oni sami ne odobravaju neće moći sutra objasniti zašto bi drugi morali poštovati sudske odluke s kojima se ti drugi ne slažu. To isto vrijedi i kad je riječ o propisima. Takvo je stanje uvod u bezakonje.

Ustavni sud u tom smislu još jednom naglašava da na obvezujućoj snazi sudskih odluka (inter partes), zajedno s obvezujućom snagom Ustava, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava (erga omnes), počiva javni poredak u hrvatskoj ustavnoj državi. Svatko je dužan tu činjenicu prihvatiti i poštovati. ( Ustavni sud RH – U-III-2551 / 2015, 07.07.2015.g. )

Prvi je pravosudni presedan što je u ovom izvršno/ovršnom postupku pravomoćno  riješeno o pravu vjerovnika/ovrhovoditelja, čak tri puta u periodu od 2002. godine do danas, no to očito nikom nije važno! 

Općinski sudovi u Sesvetama i u Dugom Selu očigledno ne poštuju pravomoćne sudske odluke!

Pravomoćnim rješenjem drugostupanjskog suda iz Velike Gorice br. Gž-2851/02-2 od 10. ožujka 2004.. godine odlučujući o rješenju suda nižeg stupnja broj Ovr 742/’01 od 01.veljače 2001. godine odbijen je prijedlog HBOR-a kao ovrhovoditelja iz razloga jer založno pravo na kojem se temelji ovrha “nije upisano u zemljišne knjige”, i zato “jer sporazum stranaka utvrđenog na sudski zapisnik određuje mjeru osiguranja,  i ima važnost rješenja o osiguranju a ne snagu ovršne isprave na temelju koje se može provesti ovrha.”

Pravomoćnim rješenjem  Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-2737/02 od 17. prosinca 2003. godine ukinuto je Rješenje broj I-1/92od 21. rujna 2001. godine  kojim je odlučivano o uknjižbi založnog prava u korist HBOR-a. Drugostupanjski sud presudio je, da sud nižeg stupnja treba svakako voditi računa o tome da je izvršno/ovršni postupak  nastavila  kao vjerovnik  Hrvatska banka za obnovu i razvitak a ne vjerovnik Hrvatski fond za razvoj, te se radi o dvije različite pravne osobe  kojoj HBOR ni u kom slučaj nije pravni sljednik, dakle, prema odredbama ZIP-a HBOR nije aktivno legitimiran prema pravomoćnoj odluci Županijskog suda.

Pravomoćnom odlukom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-4022/09-2 od 15. prosinca 2009. godine  odlučeno je ;“Ovršni postupci koji su u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka kao u konkretnom slučaju, prekidaju se po sili zakona na temelju odredbe čl. 98 st. 3. Stečajnog zakona, a nakon što se ispune pretpostavke za nastavak niži sud te  postupke obustavlja.”

Drugi je pravosudni presedan što sud po zakonu nakon što su stranke prestale postojati nije obustavio sudski postupak.

Suprotno odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, hrvatski  sudovi očigledno ne poštuju niti Zakone Republike Hrvatske, jer je obustava postupka kad stranka prestane postojati propisana u tri članka i tri različita Zakona; 215b ZPP-a, čl. 72. st. 2 OZ-a (prije čl. 67 OZ-a) i  člankom  98/3SZ-a.

Treći je pravosudni presedan nastavak sudskog postupka i nakon što stranka prestane postojati.

Punih šest  godina Općinski sud u Dugom Selu nastavio je voditi postupak jednostrano. Samo sa jednom strankom u postupku. 

U navedenom izvršnom postupku   ne postoji vjerovnik Fond za razvoj, ne postoji dužnik Parkant, ne postoji nedužnik/ovršenik Liston d.o.o., a vjerovnik Hrvatska banka za obnovu i razvitak  koji je stupio u parnicu temeljem Ugovora o cesiji, prema pravomoćnoj odluci Županijskog suda nije aktivno legitimiran.

Zanimljivo bi bilo vidjeti što bi Ustavni sud komentirao na ovu činjenicu, kada bi vidio  da i sudovi često znaju krenuti slijepim ulicama, a ne zacrtanim putem poštivanja Zakona i Ustava RH.

SLUČAJ ARBITRAŽNOG SUDA: “Je li hrvatsko pravosuđe poštenije od slovenskog, ili rugala se vrana vrani a obje crne!” |

SLUČAJ ARBITRAŽNOG SUDA: “Je li hrvatsko pravosuđe poštenije od slovenskog, ili rugala se vrana vrani a obje crne!”

Datum objave: 25. srpanj 2015./hazud.hr

Zbog snimki razgovora dvoje Slovenaca u srijedu se čitava Hrvatska digla na „zadnje noge“. S punim pravom. Osjetila je Hrvatska da joj pravosuđe „pakuje“. I to ne negdje na Balkanu gdje često u mnogim segmentima društva važi deviza „kol’ko para tol’ko muzike“ nego na Zapadu, u Haagu nedaleko samog srca demokratske EU.

Osjetila je Hrvatska da joj osim već „uštipnutih“ pograničnih Svetih gera, Prevlaka, Šarengradskih ada i drugog jedan sudac vrijedno radi na tome da Hrvatska ostane i bez Savudrijske vale.  I vrapci na granama znaju da je načelno svako pravosuđe nepristrano ili bi tako barem moralo biti. Pa i arbitražno.

Pogotovo su suci oličenje nepristranosti i poštenja. Ili bi trebali biti… Naročito u Francuskoj, Engleskoj i Njemačkoj odakle dolaze trojica arbitara koji za ishod ove arbitraže ne bi trebali biti zainteresirani kao možda članovi vijeća koji dolaze iz Slovenije i Hrvatske.

Sve do jučer smo vjerovali da su svi Slovenci jednako profesionalni kao što su profesionalni i njihovi neumoljivi prometni policajci kad te iza Bregane uhvate s par kilometara viška brzine.

Koliko se sjećamo, ovako jedinstvenu Hrvatsku smo zadnji puta vidjeli uoči ratnih ranih devedesetih kada nam je zaprijetilo s Istoka.

Ovaj „ slovenski slučaj“ otvara nekoliko vrlo važnih pitanja. Prije svega, tu je naša potpuna neprincipijelnost na domaćoj sceni.

Možda najvažnije je zašto Hrvatska nije na „zadnjim nogama“ kada god mediji objave neki sličan slučaj iz domaćeg pravosuđa?

Možda zato što bi onda na zadnjim nogama morala biti skoro svaki dan?

Ili netko možda želi reći da kod nas nema slučajeva da naši suci nekog zovu ili naše suce zovu čudni likovi s kojima suci makar dok traje spor ne bi smjeli ići na kavu?

Kako to da se kod nas već odavno zna kakvu će odluku Sanaderu donijeti Ustavni sud?

Jesu li neki novinari vidoviti i pametniji od drugih ili imaju svoj poseban „ulaz“ kod visokog izvora iz sudstva? Pa barem na Ustavnom sudu nema istrage, ni odvjetnika stranaka od kojih navodno najčešće cure informacije. Ali ima bivših političara koji su, ajmo biti naivni pa povjerovati, zaboravili kojoj su stranci pripadali. Visoki izvori ne mogu biti ni pravosudni policajci koji rade na ulazima u sudove, ni spremačica koja će novinaru pokazati mali prst koji znači godinu dana zatvora. Nadamo se da nećemo otkriti toplu vodu ako kažemo da svaki bolji novinar na sudu ima svoj „izvor“ koji će mu prije presude pokazati prste.

I bez prisluškivanja hrvatskih sudaca očito i u našem najvišem pravosuđu ima krtica.

Šta bi tek bilo kada bi konkretni snimatelj razgovora između Jerneja Sekolca i Simone Drenik ili možda netko treći tajno snimio još koji razgovor nekog našeg suca?

Koliko znamo takvih slučajeva na sreću (ili na žalost?) nije bilo previše. Osim tajno snimljenih razgovora jednog splitskog suca Općinskog suda gdje se pokazalo da USKOK nije fulao u tajnom snimanju razgovora suca. No, stječe se dojam da se ipak radilo o sitnijoj ribi kod koje se oslobađajuća presuda mogla kupiti i sa jeftinijim ručnim satom.

Nije se fulalo ni u aferi Baltazar gdje je u igri bila malo ozbiljnija cifra. Ili je to bio samo avans?

Tajno snimanje  provaljeno je baš kada je bilo najzanimljivije… Pa su osobe koje su priznale da su skupile 70.000 eura za podmićivanje sudaca najvišeg suda naglo zanijemile.

Pretprošlo ljeto smo se zabavljali  čitajući o supruzi jednog osječkog suca koja je na čudan način završila u Vrapču i o SMS-ovima sa seksi sadržajima između tog suca i tadašnje supruge jednog osječkog liječnika. Uslijedio je skandal sa nepoštivanjem odluke Vrhovnog suda o delegaciji… tužbe za klevete…itd.

Osim predsjedniku DSV sa izdvojenim mišljenjem, većini članova DSV takvo „dopisivanje“ suca od kojeg je zatražena i pomoć na sudu što god to značilo je bilo sasvim – normalno!?

Kada bi netko nedaj Bože (ili daj Bože) snimio još koji telefonski razgovor nekog našeg suca na temu kakvu su vodili „Jernej i Simona“, tada bi dio hrvatske pravosudne javnosti sigurno skočio na zadnje noge da pronađe gnjusnog zviždača koji se drznuo počiniti kazneno djelo neovlaštenog snimanja. I dovesti u pitanje neovisno sudstvo i ugled po defaultu časnog suca. Uslijedile bi tužbe za klevete, sramoćenje, nametljivo ponašanje… naknade štete zbog povrijeđene časti i ugleda sudaca…

Kao i obično vjerojatno bi se oglasila i sudačka cehovna udruga, a i DSV bi vjerojatno većinom glasova pronašao opravdanje za svog „Jerneja“ koji kao i Sanader voli ručne satove. Svi bi zajedno puhali u isti „rog“ da snimka nije autentična, da je to najobičnija montaža, da je to sve u svrhu predizborne kampanje…a protiv našeg „ Jerneja“ njegov predsjednik suda vjerojatno ne bi pokrenuo nikakav stegovni postupak .

Večernji list je već objavljivao neke članke iz našeg pravosuđa koji su naciju odavno trebali dići na zadnje noge. A nisu!?

Npr. 14. listopada 2013. Večernji list je objavio članak „Suci zaposlili djecu u tvrtki u kojoj sude u pet procesa“. I nacionalna televizija je na tu temu u prime timeu emitirala priloge u dvije emisije Labirint koja je javno predložila istragu.

I što se dogodilo? Ništa!

Jer u Hrvatskoj jedino zviždači koji uspiju doći u emisiju Nedjeljom u dva mogu zaintrigirati državno odvjetništvo. Spomenuti osječki suci su samo zatražili svoja izuzeća čime su priznali da su im se djeca doista zaposlila kod stranaka kojima su roditelji sudili. Ali, i dalje su svi suci na broju, samo se sada sudi i zapošljava malo opreznije.

Svatko tko čita ovaj tekst zna kolike su u današnje vrijeme kod nas šanse da se dijete koje je recimo diplomirani pravnik, odmah po diplomiranju bez natječaja i propisanog radnog iskustva samo zaposli, bez pomoći više ili manje utjecajnog roditelja.

Ne bismo u ovom tekstu otvarali temu eventualnih modaliteta revanširanja roditelja poslodavcima, iako su upravo revanši rak rana svakog pravosuđa i imaju svoju cijenu. U našoj naglo prekinutoj aferi Baltazar ona je prema priznanju „sakupljača perja“ bila 70.000 eura..

Da je Večernji list objavio vjerodostojnu dokumentaciju kako se npr. kćer predsjednika suda Gilberta Guillaumea tijekom arbitražnog spora između Slovenije i Hrvatske bez natječaja zaposlila u Ljubljani iako nije ispunjavala posebne uvjete radnog iskustva, tada bi to u Hrvatskoj sigurno danima bila „breaking news“ i dokaz pogodovanja Slovenije predsjedniku suda.

Da je neki od sudaca izvjestitelja Arbitražnog suda npr. u zapisniku o vijećanju bijelim korektorom prepravio („prekrečio“) odluku o vijećanju da npr. Hrvatskoj umjesto već napisane 2/3 pripadne samo 1/3 Piranskog zaljeva, Hrvatska bi vjerojatno „poludjela“ kao što je „poludio“ i naš predstavnik Budislav Vukas koji je očito upao u dobro smišljeni međunarodni „rotor“.

Da je umjesto npr. suca Lowe koji nije htio odstupiti od svog stava isti maknut pa iz nekog drugog vijeća doveden neki drugi Englez, tada bi sva zvona u Hrvatskoj zvonila na uzbunu.

Kada se nešto slično dogodi u Hrvatskoj, npr. u Osijeku o čemu je naš portal već pisao,

http://www.hazud.hr/sokantno-tko-i-kako-zapravo-odlucuje-u-zalbama-na-opcinskim-sudovima/

http://www.hazud.hr/sokantno-je-li-u-osijeku-sude-i-krece-spremacice-2/

 http://www.hazud.hr/u-hrvatskom-pravosudu-sumrak-na-opcinskom-sudu-u-dugom-selu-totalna-pomrcina/

http://www.hazud.hr/mahnitost-sudske-vlasti-i-elite-ne-dozvoljava-gospodarski-rast-i-povratak-iseljenika-u-hrvatsku/

tada su Hrvatska i njene institucije nijeme, okreću glavu od problema i „ni repom ne mahnu“. Ili nisu nadležni za takve i slične probleme u sudstvu koje najčešće izazovu korumpirani ili pak nesposobni suci. 

Institucije ne naprave apsolutno ništa.

Odnosno naprave. USKOK napiše da sutkinja jest prepravljala zapisnik ali da to nije bilo namjerno!? A DSV joj ne želi skinuti imunitet.

Bilo bi jako zanimljivo pročitati obrazloženje kako se to zapisnik kao službena isprava može prepravljati nenamjerno, ali takvog obrazloženja USKOKA naravno nema. Pa ni DSV-ovog.

Osim što se sudovi svim silama upiru da ne dođe do ponavljanja suđenja na malo pošteniji način. Zašto i bi kad nije ugrožen ni hrvatski teritorij niti državni nacionalni interesi nego neki interes tamo nekog građanina koji uporno kopa po tome zašto mu je u radnom sporu preinačena presuda da bi onaj tko je u aferi Baltazar dao 35.000 od 70.000 eura u žalbenom roku u njegov ured zaposlio kćer suca s kojim se sudac sastaje.

Državne institucije o građanima dužnu brigu ionako vode samo u predizborno vrijeme.

Sve dok se Hrvatska ne bude na isti način majčinski odnosila prema svakom domaćem pravosudnom skandalu bez obzira tko bio oštećen, hrvatsko pravosuđe će biti ovakvo kakvo jest. Predmet izrugivanja i na korak do već raskrinkanog hrvatskog suđenja u nogometu za koje se kako smo vidjeli moralo platiti da bi bilo pošteno. A zeleno svjetlo za takvo suđenje i namještanje je prešutno došlo iz velikih centara moći UEFE i FIFE koji nisu na vrijeme imali snage za katarzu u svojim redovima

Dok se nije upleo FBI

Ima li Hrvatska snage da napravi katarzu u svom pravosuđu i može li ovaj slučaj biti prekretnica? Ili i Hrvatskoj u pravosuđe treba doći napraviti FBI?

No, krenimo korak dalje s jednom hipotezom…

Što bi bilo da je   članak sa transkriptima razgovora objavljen u Večernjem listu  kojim slučajem zakasnio?

Što bi bilo da je transkript objavljen nakon što je Arbitražni sud u Haggu donio i objavio svoju odluku na štetu Hrvatske? Kako na tu odluku nema žalbe kao redovnog pravnog lijeka, tu bi za nas očito bio kraj priče.

Bi li Hrvatska koja više ne bi imala iz čega istupiti nakon takvih šokantnih saznanja tražila ponavljanje postupka?

Naravno da bi što bi bilo potpuno logično, legalno i legitimno.

Hrvatska će slijedeći tjedan u Saboru pokazati rijetko viđeno jedinstvo. Teško je povjerovati da će bilo koji zastupnik riskirati ne napustiti kupanje ili putovanje s obitelji i na dan-dva prekinuti tromjesečni godišnji odmor  .

Budući da Hrvatska za sada štiti svoj „izvor“ (čitaj:zviždača) koji je razotkrio ovaj skandal par excellence, za očekivati je da bi Hrvatski sabor na jesen istim konsenzusom mogao donijeti i Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (zviždača) koji se već predugo ne donosi iako nacrt toga „Zakona o zviždačima“ odavno postoji. Ili se i obećanja o donošenju tog zakona koristi samo u predizborne svrhe?

Tu je i netom doneseni novi Zakon o DSV koji unatoč protivljenju UHS i dalje propisuje gotovo nedodirljivost sudaca pa smo i dalje zakinuti za splitska saznanja kako su neki od splitskih sudaca koji vole točno vrijeme kao i Splićanin Ivo Sanader i previše od krvi i mesa.

Sudački imunitet bi se osim u donošenju sudskih odluka trebao puno lakše skidati

Šteta je samo što iz objavljenih transkripata nismo saznali je li slovenski sudac najmanje tri puta zivkao svoju kolegicu samo iz domoljublja ili je tu bilo ili trebalo biti i nečeg više kao u Splitu?

Naglo podnesene ostavke Jerneja Sekoleca i Simone Drenik su ustvari njihova priznanja i tu nikako ne bi smio biti kraj priče. Naprotiv!

Za očekivati je da će nakon ove „provale“ neopreznih slovenskih aktera suci ubuduće više naćuliti uši, još manje pričati na telefon a i reducirati broj osoba s kojima će piti kavu.

Morao bi uslijediti nastavak priče u kojem bi se provela istraga i sudski postupak nakon kojeg bi dio kazne svakako morao biti doživotni progon iz svega što ima veze sa očito zlatnom kokom pravosuđem.

I tako redom… sve do neovisnog i poštenog slovenskog, hrvatskog i svakog drugog pravosuđa.

Uostalom, galeriju fotografija nastalu na temelju fotografiranih akata iz spisa neovisnog i poštenog hrvatskog pravosuđa pogledajte sami;